Mi u Hrvatskoj brzo prihvaćamo neke svjetske trendove, teorije urote, pa o nekim temama ubrzo nastaju navijačke skupine i, naravno, onako hrvatski - podjele. A usto smo pravi majstori u znanju, zapravo čudesni sveznadari, jer nema teme o kojoj neće ispasti kako svi, baš svi, sve znaju, po onoj staroj, koju već i vrapci pjevaju - koliko Hrvata, toliko i nogometnih izbornika.

Tako je slučaj čuvenog holivudskog moćnika Harveyja Weinsteina u svjetskim medijima prikazan kao model mačo muškarca, koji snagom svoje moćne pozicije uzima sve što poželi, a postalo je zanimljivo da je za njegovo seksističko ponašanje znao cijeli Hollywood, da su o tome pričani vicevi u kompaniji i izvan nje, ali su žene o svemu godinama šutjele. Među njima i vrlo poznate zvijezde, pa kad su optužbe o Weinsteinu kao seksualnom nasilniku počele u pravom lancu, bilo je pitanja – a zašto su čekale toliko godina da ga tek sada optužuju? Nisu li u igri i neke osvete? Ako je on svoju filmsku industriju doživljavao kao seksualno lovište i ponašao se kao lovac, zašto su žene pristajale? Zbog svoje karijere? Uglavnom, i to je bila tema koja je podijelila svijet, ali se i proširila kao zaraza i još više stavila pod povećalo muško-ženske odnose, posebno u javnom životu. Seksizam i seksizmi postale su moderne riječi za osudu nekih ponašanja prema ženama.

Naravno da pred takvim pojavama ne treba žmiriti i okretati glavu, već ih osuditi, pa i sankcionirati. Ali, znamo li mi uopće što je to seksizam, gdje je na primjer granica kada kompliment prelazi u seksizam, može li ju, tko i kako generalno odrediti i tko to i kakvom vagom mjeri ono što bi trebao biti seksizam ili seksualna uvreda?

Muški svijet naglo je zbunjen, nesiguran, nalazi se pred velikim izazovima i pitanjem kako ženama, bez obzira na godine i izgled, izreći kompliment, a da za to, kada je javno, ne bude pribijen na stup srama. Jer, čini se kako i neke riječi izrečene onako bezazleno, u trenu, iz srca, kurtoazno, mogu naići na osudu. Tu su već spremni dežurni moralisti i dušobrižnici, čuvari žena u politikantske svrhe, novokomponirani utjerivači političke i druge korektnosti, koji svjesno i nesvjesno, naoko bezazleno, ali uvijek zbog neke koristi, dižu pravu moralnu paniku. Dokaz tome je i graja koja se digla nakon što je ministar zdravstva Milan Kujundžić za posjeta KBC-u Dubrava, gdje je nekada bio ravnatelj, svom nasljedniku rekao: “Lako tebi kad imaš mladu i lijepu glavnu sestru.” Seksizam? Zašto se ženi odjednom ne smije reći da je mlada i lijepa? Što je trebao reći? Možda da je gospođa sigurno udarnica, najbolja partijska radnica, da se to po njoj vidi. Čovjek je sotoniziran jer je onako od prve izrekao kompliment iz srca. Pravi seksizmi, uvrede i bezobraštine izgledaju drukčije. Recimo ona bivšeg zastupnika, filozofa, Ante Kovačevića, koji je Vesni Pusić u Saboru rekao: “Uime dostojanstva ovog Sabora moram vam reći da vas je Bog stvorio za madraca, a ne za mudraca. A ona hoće biti mudrac.” Pa kada je Vice Vukojević, kasnije i sudac Ustavnog suda, rekao Đurđi Adlešić: “Manje pričaj, više rađaj.” A onda i primjer kada je žena uvrijedila ženu. Zastupnica Zdenka Babić-Petričević poručila je Milanki Opačić: “Sjedite i razmislite što ćete u Hrvatskom saboru govoriti o nečemu što nemate”, aludirajući na to da nije rodila, već ima dijete koje je posvojila. Dakako, seksizma i omalovažavanja žena ima i danas, a primjer je to kada se Ladislav Ilčić, savjetnik ministrice kulture, upušta u razjašnjavanje PMS-a, pa kaže: “Žene, za prvog dijela ciklusa kada je estrogen dominantan, boljeg su raspoloženja... Onih par dana prije menstruacije kada su u PMS-u, uhvati ih malo testosterona, e onda su... Muški i ženski mozak drugačije razmišljaju i drugačije percipiraju stvari...” A svi ti seksizmi i omalovažavanja koja dolaze odozgo, od onih kojima bi bitka za moral, jednakost i ravnopravnost trebali biti i politička zadaća, još su opasniji, jer navode na onu poznatu - kad smiju oni, smijemo i mi.

Umjesto da rješavaju problem, na primjer kao u Francuskoj - zakonom, koji predviđa kaznu za svaki javni komentar o ženskom tijelu ili izgledu. Osmislila ga je i poslala u parlament Marlene Schiappa, ministrice za ravnopravnost spolova, koja i lobira da zakon prođe. Nekoliko je političara radilo na usuglašavanju pojma seksizma ili seksualne uvrede i što će se sve u to ubrajati. Govorilo se čak i o zviždanju za ženama na ulici. Na kraju je usvojen pojam koji opisuje tzv. svakodnevni seksizam u Francuskoj - uznemiravanje žena na ulici praćenjem bez dopuštenja, presretanjem i neprimjerenim dobacivanjem koje se odnosi na njihove tjelesne osobine. Predložena je kazna od 90 eura. Naravno, upitno je kako bi takva ili slična inicijativa prošla u nas, jer bismo vjerojatno odmah pali na polarizaciji mišljenja, podjelama i ne bismo se uspjeli dogovoriti ni o samom korijenu – što jest, a što nije seksizam i kada se kompliment pretvara u seksizam.