Kolumne
Pod reflektorom Piše: Milivoj Pašiček
Može li čovjek pobjeći od vlastite smrti?
Datum objave: 27. siječnja, 2018.

Kako će ljudi izgledati za sto, ili za tisuću godina? Koliko ima istine u tome da će moći izbjeći i samu smrt? Hoće li doista nestati rase i koliko će se promijeniti izgled čovjeka? I što će još sa sobom donijeti globalizacija, klimatske promjene, tehnologija, umjetna inteligencija i meteorski uspon znanosti, kada je riječ o običnom čovjeku koji, bar još danas, korača na dvije noge?

U nama ljudima raste znatiželja, postavljamo pitanja i tražimo odgovore, iako je, naravno, teško predvidjeti što će se stvarno dogoditi s ljudskim rodom u budućnosti i hoće li našu evoluciju voditi umjetna selekcija? Znatiželja i pitanja. I treba biti tako, govorio je još čuveni Albert Einstein, tvrdeći kako je važno ne prestajati postavljati pitanja. “Znatiželja ima svoj razlog postojanja. Čovjek ne može izbjeći osjećaj strahopoštovanja dok promišlja tajne vječnosti, života, veličanstvene strukture stvarnosti. Dovoljno je svakog dana pokušati shvatiti i maleni dio te tajne. Nikada se nemojte odreći svete znatiželje”, poruke su Einsteina. I zato slobodno zavirimo u svijet onih koji se u znanosti bave futurizmom i donose fantastična predviđanja što će biti s nama već za nekoliko stotina godina. Jer, kako reče Winston Churchill - carstva budućnosti su carstva umova.

NEĆEMO NITI JESTI NITI PITI

Zato pokušajmo bar zamišljati, ali bez straha. Jer i ako pogledamo unatrag, svjedočimo da je u posljednjih 65 godina zahvaljujući znanosti prosječni životni vijek povećan za oko 20 godina! A ljudska će vrsta silno napredovati s napretkom tehnologije. Računala će se tako ubrzati na brzinu ljudskog mozga, pa će s ljudima razgovarati, učiti. U ljudska će tijela biti ugrađeni mikroskopski roboti - nanoboti, čime će postojati čovjek-stroj s bitno pojačanim sposobnostima. Pokušava se dokazati kako bi čovjek možda mogao izbjeći i vlastitu smrt na način da se skenira mozak, atom po atom, a potom sve to prebaci u računalo, pa bi ljudi mogli putovati brzinom svjetlosti, bez tjelesnih ograničenja i potreba. Takav bi se nazovimo digitalni čovjek mogao posve replicirati za nekoliko sekundi, a znamo da naš sadašnji generacijski ciklus traje 20 godina. Moći će se, znači, živjeti vječno i gledati potomke. A kad se čovjek transferira u robotičko tijelo neće niti jesti neki dobar odrezak niti popiti pivo, jer besmrtna kompjutorizirana svijest je bestjelesna. Ta nova narastajuća globalizacija s umjetnom inteligencijom toliko će povezati ljudski rod da će, kažu futuristi, nestati i velik broj jezika, te od njih 7000 pasti na možda stotinjak. Kako će ljudi izgledati? Temperature na Zemlji će rasti, ozonski omotač propadati, UV zračenje pojačati, pa će ljudi biti tamniji. Zbog povećanja temperatura bit ćemo tanji i viši, jer su takva tijela bolja u ventilaciji i ispuštanju viška tjelesne temperature. A tu je i podatak kako je tijekom zadnjih 150 godina prosječna osoba već porasla za oko deset centimetara. Više neće postojati snažni ljudi, jer mišići neće biti važni. Hrana će uglavnom hraniti sve veći mozak. Kompjutorski genetičari tvrde da ćemo imati veće čelo da bi se mogao smjestiti taj veći mozak. I oči će nam biti veće da mogu upiti što više svjetla da bismo se osjećali ugodno i na putovanju izvan Sunčevog sustava, gdje je mračnije. Zbog mutacija mogli bismo imati razne druge karakteristike - od novih boja očiju, pa do toga da konzumiramo bilo što. Neki znanstvenici pak kažu kako će u budućnosti postojati dvije posve različite vrste ljudi, i to na temelju klasne razlike i podjela. Ona gornja klasa evoluirat će u inteligentna bića - vitka, visoka i lijepa, dok će donja klasa izgledati poput genetički modificiranog Shreka, s velikim čelom i velikim očima. Može se dogoditi i da svi izgledamo isto, recimo kao George Clooney, za kojeg su estetski kirurzi utvrdili da mu je lice savršeno 91,86 posto. Riječ je o kloniranju. Neki ljudi već sanjaju o razmnožavanju kloniranjem kako bi sinovi i kćeri bili nalik njima - njihovi klonovi. No, teško da će to proći, jer bio bi pravi horor kada bi gradom hodale tisuće istih ljudi. Osim toga, ljudi previše vole seks i klasično razmnožavanje, koje je uz to i besplatno.

ŽIVI BILI, PA VIDJELI

Ipak, veliki se broj znanstvenika slaže kako će našu evoluciju najvjerojatnije voditi umjetna selekcija. Primjer je modificiranje gena beba prije nego što se rode zato da bi se eliminirale bolesti, ili da bi im dali željene karakteristike. Roditelji će tijekom trudnoće birati koje osobine žele za svoje buduće dijete. No, stručnjaci upozoravaju kako bi se pogreške mogle skupo plaćati s pojavom neke nove bolesti koja bi mogla uništiti čovječanstvo.

Ali, tu se sigurnost traži nakon što se počne kolonizirati svemir. Bit će to potrebno i zbog katastrofa poput nuklearnog rata, ili udara asteroida. Nezavisne kolonije bile bi tako oaze sigurnosti za ljudski rod. Živi bili, pa vidjeli. A do tada će biti prema onoj Alvina Tofflera: “I siromašni i bogati čuče na startnoj liniji nove i potresno drugačije trke prema budućnosti”.