Vrijeme je blagdana i darivanja, ali neko novo vrijeme, koje predugo traje, u kojemu divlja i raste sve agresivnija potrošačka groznica, i to toliko silovito da joj se ne mogu oduprijeti ni najveći vjerski blagdani. Udara ta groznica po potrošačkom mentalitetu toliko bučno i moćno da ljudi gotovo postaju ovisnici pod jednim jedinim sloganom - kupujem, dakle postojim.

A u tom svijetu sveopćeg konzumerizma, gdje su mnogi prihvatili onu da sreća pojedinca ovisi o posjedovanju materijalnih dobara, valja i u te blagdanske dane biti rastrošan, potrošiti što više, pokazati se, kao da ne postoji sutra. Hrvati će tako dosljedno, unatoč stalnoj kuknjavi, potrošiti u te dane, za blagdanski stol i darove, lijepih 12,5 milijardi, što je za pola milijuna kuna više nego lani. Prije svega i zato što je potrošački mentalitet i u nas davno zanemario onu lijepu izreku Majke Tereze: “Nije stvar u tome koliko darujemo, već koliko ljubavi posvećujemo darivanju.” Stoga je ovo i prilika da potražimo odgovore na pitanja poput - koja je i kakva filozofija darivanja, zašto darujemo i što znanost kaže o darivanju? Zašto tvrde da darivanje čuva od depresije i produljuje život i kako to da nesebično darivanje i velikodušnost donose optimizam, bolje odnose i ideju o svrsi života? Zašto oni koji vole darivati druge obično imaju niže razine stresa, zadovoljniji su svojim poslom, potiču vjerovanje u "veće dobro" te šire optimističan stav koji produljuje život? Zbog čega su velikodušnost i darivanje često i temelj sretnih ljubavnih veza, dok na poslu povećavaju zadovoljstvo? Ovo je vrijeme kada se moramo prisjetiti one - dobro je biti dobar, jer su i znanstvena istraživanja potvrdila kako je biti dobar dobro za svakog od nas, i to fizički, mentalno i društveno.

Dokazano je da darivanje koristi i više onom tko daruje negoli onome tko prima. I ne mora biti to neki skupocjen dar, jer čovjek može pokloniti malo, ali iz srca, ali može i pokloniti svoje vrijeme, energiju. Velikodušnost i nesebično davanje čini dobro zdravlju, potiče optimizam, pa oni koji vole darivati druge imaju manji rizik od stresa, rjeđe su bolesni i žive duže. Znanost je otišla i tako daleko da je dokazano kako darivanje ima niz pozitivnih zdravstvenih utjecaja i kod kronično bolesnih ljudi.

Darivanje smanjuje i krvni tlak, što se pozitivno reflektira na pravilan rad tijela. Zanimljiva su istraživanja, njih više od 40, koja kažu da ljudi koji daruju sebe kroz volontiranje imaju daleko manji rizik od depresije ili psihičkih poremećaja. Znanstvenici su utvrdili kako će stariji volonteri koji proaktivno pomažu svojim bližnjima u čak 40 posto slučajeva živjeti pet godina duže od onih koji se brinu samo o sebi. Sigurno nas može dodatno razgaliti ako kažemo da su velikodušnost i darivanje važni za vezu i brak, te da su najsretniji oni koji se stalno trude usrećiti partnera nekim sitnicama. Darivanje potiče ispuštanje oksitocina, “ljubavnog hormona”, a on pobuđuje osjećaj topline, male euforije, zajedništva i povezanosti s drugima.

Darivanje i općenito jača odnose među ljudima. Tako postoje studije koje dokazuju da ne treba biti škrt i sebičan, jer onaj tko daruje sretniji je i na radnom mjestu. Kroz nesebičnost i davanje na poslu dokazane su i osnovne postavke altruizma da pomaganje drugima, darivanje svoje energije, u konačnici usrećuje i poboljšava zadovoljstvo na poslu. Takvi se ljudi mnogo bolje slažu s kolegama i radije idu na posao. Velikodušnost pobjeđuje i sebičnost, pa su oni koji se daju u nekoj ekipi uspješniji od solo igrača. Sociološka su istraživanja dokazala i da su darežljiviji jednako tako veliki primatelji darova. Osim toga, darivanje se može širiti i kao pozitivna zaraza, jer čin jednog čovjeka može izazvati velikodušnost i darivanje kod niza drugih ljudi. Darivanje je poticajno, povezuje ljude, onoga koji prima i onoga koji daje, a sve to djeluje pozitivno na društvo i odnose.

Naravno da darivanje potiče i zahvalnost, a zahvalnost je često i neka vrsta indikatora sreće. Kada darujemo u našem se mozgu aktiviraju centri zaduženi za osjećaj zadovoljstva na putu k sreći. Dokazuje to i istraživanje u kojemu su ispitanici u svakom tjednu morali učiniti pet dobrih djela darivanjem.

Na kraju je svima porastao osobni osjećaj sreće. Ili, kada je sudionicima istraživanja dan novac koji mogu potrošiti na sebe ili druge. Sretniji i zadovoljniji bili su oni koji su potrošili na druge. I nije bila bitna količina potrošenog novca. Jer, dar se ne mjeri novcem. Važni su namjera i poklon, a istraživanja su pokazala da ne postoji poveznica između cijene poklona i zadovoljstva osobe koja ga je primila. Dobro je darovati ono za što znate da bi osoba željela, kao i da odaberete poklon koji će vas na neki način povezivati i duže trajati. I sjetite se one W. Churchilla: “Preživljavanje se sastoji od onog što smo dobili, a život čini ono što darujemo.”