Datum objave: 14. listopada, 2017.
Mladi iz zemlje, a stari pod zemlju - kratka je rečenica, misao, moto, kako god hoćemo, ali zastrašuje i istovremeno boli ta istina koja sve više, uz još niz nedaća, pritišće i slama Hrvatsku. Vojska obespravljenih, ojađenih, sve siromašnijih, većine od oko 1,2 milijuna umirovljenika dugo, i predugo, miruje, bez mnogo jauka u svojoj boli, ne na rubu, nego i u gladi, jer podatci o njima sve su stravičniji. Oko 100 tisuća umirovljenika u Hrvatskoj prima manje od 500 kuna, prosječna iznosi oko 2300 kuna što ne pokriva ni osnovnu egzistenciju. A čak je 57 posto onih naših roditelja, baka i djedova, koji primaju i manje od tog jadnog prosjeka.
U Hrvatskoj, za koju su neki s vrha, poput predsjednice Grabar-Kitarović, kad su im ti naši stariji građani u kampanji trebali kao glasačka mašinerija, vikali kako ćemo biti jedna od najbogatijih zemalja, sada mnogima od njih prijeti i glad. Jer kada plate režije, neke potrebe za liječenje, za hranu ne ostane gotovo ništa, a da odjeću ili neke druge aktivnosti potrebne za život dostojan čovjeka i ne spominjemo. U nekoliko posljednjih godina za umirovljenike nije učinjeno ama baš ništa, pa nije čudno što svakidašnje slike postaju one u kojima ti mahom vrijedni ljudi, koji su radili cijeli život, završavaju kao kontejneraši.
A opći je dojam kako je vlast na svim razinama ravnodušna i prema tim slikama i prema sudbini umirovljenika. Za njih ne znače mnogo podatci koji sramote našu zemlju, a koji govore da je u Hrvatskoj svaka treća osoba starija od 65 godina siromašna i da čak polovina umirovljenika ima niže mirovine od službene statistike siromaštva. Političku elitu kao da ne brine, a niti se crveni od stida, kada izlaze podatci da prosječna mirovina pokriva tek 38 posto prosječne plaće po čemu je Hrvatska najgora među zemljama bivše Jugoslavije - od BiH, gdje mirovina u prosječnoj plaći sudjeluje s 43,5 posto, Kosova 47 posto, Srbije 50 posto, Crne Gore 56 posto, Slovenije 60 posto i Makedonije 62 posto. Nitko se nije uzbudio niti na podatak da umirovljenici sve češće umiru ranije i dižu ruku na sebe zbog bijede i neimaštine! Stariji od 65 godina čine 18,6 posto stanovništva, a među samoubojicama ih je čak 40,1 posto! Neosjetljivost političkih elita prema ljudima, koji su nas zadužili svojim radom, prema onima kojima treba samo vratiti oteto, vidi se i po otužnim komentarima u stilu upozorenja da se za mirovine godišnje potroši čak 38 milijardi kuna, što iznosi i premijer, ili kada ministar rada i mirovinskog sustava Pavić, hvaleći se, kaže kako su povećali mirovine za 2,1 posto, što je najviše u posljednjih osam godina. Ni 50 kuna na prosječnu mirovinu! I to se prikazuje kao uspjeh vlasti. Sve to više i ne čudi, jer političke elite znaju da nikada neće biti dio te siromašne i jadne Hrvatske, da su te ljude osudili na puko preživljavanje, da ih drže kao mirne poslušnike, povremeno ih strašeći kako i to što dobivaju može zajedno s mirovinskim fondom presušiti. Ti ljudi, koji su rintali 40-ak godina, nisu krivi što “penzići” smetaju, što među 1,2 milijuna umirovljenika ima sila onih koji su natjerani u prijevremenu mirovinu zbog propasti poduzeća i zatvaranja radnih mjesta, što je netko braniteljima umjesto resocijalizacije ponudio masovno mirovine, ili što ima novca za povećanje visokih povlaštenih mirovina, a nema za one najsiromašnije. Zato su njihovi zahtjevi snažno utemeljeni, a traže povećanje mirovine za 14 posto, uvođenje minimalne mirovine od 1600 kuna, uvođenje nacionalne mirovine, nasljeđivanje dijela mirovine umrlog partnera i pravo na rad bez obustave mirovine. Na toj liniji Živi zid je najavio kako će u saborsku proceduru uputiti prijedlog zakona o zajamčenoj minimalnoj mirovini i nacionalnoj mirovini, kao jednom od stupova borbe protiv siromaštva u Hrvatskoj. Umirovljenici, kojima je već dosta pasivnog pogleda na to kako ih se gura u ponor, poručuju da ako su njihovi zahtjevi abnormalni, kako se u vlasti tvrdi, neka svatko iz te vlasti pokuša samo jedan mjesec živjeti s prosječnom mirovinom od 2300 kuna. Tada im zahtjevi neće biti abnormalni.