Kolumne
Pod reflektorom Piše: Milivoj Pašiček
Čestitkom protiv mržnje
Datum objave: 16. rujna, 2017.

Vrije u SDP-ovom kotlu kao u nekom vulkanskom grotlu. Čelnik stranke Davor Bernardić zahvalna je meta na streljani u kojoj ga gađaju vlastiti članovi, i to najčešće oni koji sjede u raznim foteljama, ali bi im bila draga i ona njegova. I dok se može svakako reći kako je SDP u problemima, da im je rejting sve tananiji, da više nisu pravi jurišnici iz oporbe, da Bernardić ne drži čvrsto stvari u svojim rukama i ne nudi konkretna rješenja, neki su posegnuli i za u najmanju ruku smiješnim razlozima napada - zbog čestitke na vjenčanju jednom novinaru, desničaru, u čijoj su emisiji, kad im je trebalo, gostovali i sami.

I tako je, i to ne samo u SDP-u nego i u cijeloj hrvatskoj javnosti, postalo pravo političko pitanje - je li Bernardić trebao ili nije trebao čestitati Velimiru Bujancu na vjenčanju. I malo je reći kako su se mnogi u Hrvatskoj zgrozili nad tim činom, kako su iz sebe sukljali silnu količinu otrova neprijateljstva i mržnje. Na neki način prema obojici, kako je kome u tim obračunima odgovaralo. I to u zemlji Hrvatskoj, koja se često diči kako u njoj živi čak 86 posto katolika. Misle li ti građani, religiozni, katolici, kako religioznost čini automatikom nekog boljom osobom? Čini se da nisu uspjeli naučiti kako u šestom poglavlju Lukina Evanđelja, odmah nakon Blaženstava, Isus svoje učenike poziva da na mržnju odgovaraju ljubavlju. Isus k tome i kaže: “Ljubite svoje neprijatelje.” I gdje je onda u nas nestalo ono što vjera stalno potiče - mir s vama? Što se događa u glavama ljudi, hrvatskih građana, javnih osoba, kada čovjek čovjeku čestita na vjenčanju, a potom krenu sve moguće optužbe, napadi... Može li Hrvatska i kako iz te kaljuže općih rovova, stalnih podjela i što ju može spasiti?

Nije ovo, nažalost, jedini slučaj kada mnogi građani, a strašno da je tako i s javnim osobama, pokazuju kako im je drag jezik prijetnji, mržnje, psovki, nametanja blatom i blaćenja na sve moguće načine. A u tome su ponekad i najglasniji oni koji se busaju u prsa kao veliki Hrvati i pozivaju na hrvatsku uljudbu, uglađenost i finoću, a da sami u sebi nemaju ni trunke od toga. I zapravo je tužno gledati kada se poznati političari, koji o sebi imaju visoko mišljenje, spuštaju na tu uličnu razinu komunikacije. Jer, što god netko mislio, Bernardića se kao čovjeka i političara pribija na križ što je učinio jednu normalnu ljudsku gestu - rekao drugom čovjeku dvije-tri riječi i poželio sreću, i to za čin braka koji ti isti veliki Hrvati smatraju svetinjom. Političkog govora u tom činu nema ni u tragovima. Čin je ljudski, pristojan. I u crkvi kad se kaže “mir s vama”, ne pruža se ruka samo najbližima, prijateljima, stranačkim kolegama i ideološkim pristašama, već i onima koji su drukčiji i koji drukčije misle, ljudima koje prvi put vidimo. Politički put kojim ide Bernardić nema blage veze s onim što radi Bujanec, to je valjda jasno, i sada licemjerno napadati čovjeka i rušiti zbog “grijeha čestitanja” je ništa drugo do strah i jad bijeda i lažna briga za partiju onih koji nemaju hrabrosti ili ne znaju Bernardiću u lice reći zašto je loša politika koju vodi i što u njoj treba mijenjati. Što može biti skriveno u njegovoj normalnoj, ljudskoj gesti? I što je s drugim SDP-ovcima koji su Bujancu čestitali? Hoće li se i na njih primijeniti primitivna hajka s manirom zadnjeg linča? I kome je i kako naštetila čestitka? Zar SDP-u? Pa, partijci koji su počeli mahati čestitkom sami su napravili najveću štetu jer su od obične ljudske pristojnosti, koja se dobiva u roditeljskom domu, napravili “slučaj”. Našli su se tako sami u kaljuži i nabacivali se blatom, dokazujući kako baš i nisu uz građanske, liberalne, progresivne i kozmopolitske vrijednosti. I nije tu bitan Bernardić, koji se odgojeno uzdigao iznad kaljuže podjela kada su u pitanju čestitke, već je riječ o neiscrpnoj i suludoj energiji koja se troši na svim drugim važnim podjelama u društvu s motom “ili mi, ili oni”. A mrak ne može protjerati mrak. Samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju. Samo ljubav to može. Mogli su to naučiti od velikog Martina Luthera Kinga.

Milivoj Pašiček - arhiva

9.12.2017.

Piti ili ne piti

2.12.2017.

Bučna Europa

25.11.2017.

Svijet robova

18.11.2017.

Nasilnici oko nas

11.11.2017.

Robotizacija

4.11.2017.

Nagrade sportašima

28.10.2017.

Najniže plaće

21.10.2017.

Siromašna Hrvatska

14.10.2017.

Bluz za umiranje

7.10.2017.

Početak kraja