Američki predsjednik Donald Trump, kao rijetko koji šef države, svako malo diže na noge svijet svojim izjavama, potezima, ali bogme i odlukama. Tako je njegova odluka da se SAD povuče iz Pariškog sporazuma o borbi protiv klimatskih promjena podigla na noge mnoge zemlje, pa je i postao na neki način “zlikovac” u borbi protiv klimatskih promjena, zapravo zaštitnik naftnih kompanija. Čak su se javili i iz Sjeverne Koreje, iz koje dolazi kritika da je odluka “kratkovidna i blesava”, te da je “vrhunac egoizma i moralnog vakuuma koji traži samo vlastitu dobrobit pod cijenu cijelog planeta”.

Naravno, možemo to doživjeti i šaljivo, s obzirom na vječni “rat” između SAD-a i Sjeverne Koreje, ali nastala situacija daleko je od šale. Povlačenje SAD-a, prema nalogu Trumpa, težak je udarac borbi protiv klimatskih promjena. Najprije, vlada strah kako bi to moglo izazvati i povlačenje i drugih zemalja iz sporazuma. A to bi za svijet, pa i Hrvatsku, imalo nemjerljive posljedice. Zato se očekuje kako će državnici velikih sila iskoristiti svoj politički, gospodarski i svaki drugi utjecaj i natjerati Trumpa i SAD da pridonesu svoj dio u borbi protiv klimatskih promjena. Jer, razvoj energije vjetra i sunca toliko je jeftin da taj proces više ne može nitko zaustaviti, pa ni tako jaka sila kao što je SAD s Trumpom na čelu. Izazovi za ostvarenje ciljeva Pariškog sporazuma izlaskom SAD-a mogu biti sada još i veći ako preostale 194 zemlje krenu još odlučnije u borbu protiv svega što utječe na klimatske promjene i ugrožava život na planetu. Možda se probudi i narod u Americi jer podatci govore kako 71 posto stanovnika SAD-a ne podržava Trumpa, već je za Pariški sporazum.

Kakva je situacija u Hrvatskoj? Zelena akcija traži da Vlada na čelu s Plenkovićem oštro osudi Trumpovu odluku o napuštanju Pariškog sporazuma. Hrvatska je 147. država koja ga je ratificirala, a za nas će stupiti na snagu 23. lipnja 2017. Glavni je cilj Pariškog sporazuma smanjenje emisija stakleničkih plinova i ograničenja rasta globalne temperature na manje od dva stupnja Celzijeva u odnosu na predindustrijsku razinu. Jer, prema klimatskim modelima i scenarijima, stručnjaci procjenjuju da će do 2100. temperature na području Hrvatske porasti od 2,4 do 4,9 stupnja Celzijevih. Osim toga prisutan je i opći trend izmjenjivanja ekstremnih suša i poplava koje pogubno djeluju na sve ljudske aktivnosti. Uz sve to naša poprilično duga obalna linija čini Hrvatsku ranjivom i na porast razine mora. Postoji i osjetljivost na promjenu razine mora povijesnih jezgri gradova kao što su Nin, Zadar, Šibenik, Split, Stari Grad ili Dubrovnik. A na to je osjetljiva i dolina rijeke Neretve. Kako se ne bi dogodilo zlo, Vlada RH mora voditi računa o Pariškom sporazumu pri donošenju svih budućih strategija i zakona. Europska unija obvezala se smanjiti emisije stakleničkih plinova za 40 posto do 2030. u usporedbi s razinom emisija u 1990. To je obveza i za Hrvatsku, a iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike kažu kako su već izradili Niskougljičnu strategiju RH do 2030., a u postupku je izrade Strategija prilagodbe klimatskim promjenama RH do 2040. Radi se i na poticanju energetske obnove u zgradarstvu, iz kojeg dolazi čak 36 posto emisija stakleničkih plinova. Zato je važno obnavljati fasade i zamijeniti stolariju. Važan je i čistiji transport jer promet ima čak 25 posto utjecaja na klimatske promjene. Tako da hibridni i električni auti nisu samo modni hit nego potreba. Ali, u igri je i novac. Potpisnice sporazuma financiraju zemlje u razvoju i nerazvijene. Hrvatska daje milijun eura godišnje. Iznosi su dragovoljni, ali može se očekivati da ćemo nakon 2017. davati više, kao i sve druge članice EU-a. Razvijene države do kraja 2020. trebaju stvoriti 100 milijardi američkih dolara. Možda dovoljno da planet bude kao što su ga davno vidjeli Navaho Indijanci, koji su zapisali: “Bio sam na kraju zemlje. Bio sam na kraju voda. Bio sam na kraju neba. Bio sam na kraju planina. Nisam pronašao ništa što mi nije prijatelj.”