Žena, koju se ne bi smjelo zvati majkom, Chiara Rojnić iz Pule, počinila je grozomoran zločin - umorila je svog trogodišnjeg sinčića Denisa i potom ga bacila u morski plićak. Sumanuto, stravično, bolesno, ludo. Gotovo da je nemoguće racionalno imati samilosti prema takvoj osobi, ali količina mržnje, prijetnje ubojstvom, monstruozne uvrede koje su zapljusnule društvene mreže također zahtijevaju svaku osudu. Nedavno ubojstvo u Čistoj Velikoj, kada je još golobradi Tin Šunjerga ubio svoje roditelje šokiralo je strašnom brutalnošću, ali na društvenim su se mrežama pojavili i suludi komentari podrške ubojici, poticanje na ubojstvo.

Već i ovi događaji otvaraju niz pitanja i ono glavno - kako protiv jezika mržnje, poticaja na nasilje, ksenofobije, uvreda i drugih nepoćudnosti na društvenim mrežama? Jer, objave, poput one da se podržava ubojicu i poziva na nova ubojstva, satima stoje na Facebooku. Sve to još je zastrašujuće kada se zna da je od petero djece koja se koriste Facebookom staro tek između 9 i 12 godina. Nažalost, nije ni novost da se tinejdžeri odlučuju i na samoubojstva jer se ne mogu nositi s jezikom strave, bolesnih uvreda i mržnje u objavama. Zbog toga je protiv Facebooka prvi put u Europi podnesena i kaznena prijava. Odlučio se na to Savez roditelja iz Italije nakon što se četrnaestogodišnjakinja ubila zbog snimaka objavljenih na toj mreži. A koliko mržnja ide daleko svjedoči i podatak da je još danima nakon njezine smrti nekoliko tinejdžera objavljivalo i dalje gnjusne i uvredljive sadržaje.

Koliku moć imaju društvene mreže u širenju glasina govori i podatak prema kojem su psiholozi Sveučilišta u St. Luisu proveli istraživanje i utvrdili da neki trač obiđe svijet za samo jednu minutu! Zbog svega toga u svijetu je upaljeno crveno svjetlo. I dok hrvatska policija i sudovi još nemaju ujednačenu i efikasnu praksu, neke zemlje odavno najoštrije kažnjavaju govor mržnje i druge oblike sotoniziranja ljudi na društvenim mrežama. Sud u Austriji je, nakon što je postupak pokrenula Stranka zelenih zbog uvrede na račun njezine čelnice Eve Glawischnig, donio presudu prema kojoj Facebook mora brisati postove s govorom mržnje i izvan Austrije. Njemačka već odavno oštro kažnjava govor mržnje, a ovih dana je otišla i korak dalje, tražeći od tvrtki poput Facebooka ili Twitera brisanje spornih sadržaja u roku od 24 sata nakon prijave nekog sadržaja na webu. U suprotnom prijete im i drastične kazne u visini do čak 50 milijuna eura! I u drugim zemljama EU-a bore se s postovima koji šire govor mržnje. Drastične su kazne i za pojedince, pa je Talijan Mario Borghezio, europarlamentarac, kažnjen s 50 tisuća eura za jezik mržnje prema Cecile Kyenge, prvoj crnkinji ministrici u talijanskoj vladi, kad je ustvrdio da Italija ima “bonga bonga vladu”, te da Kyenge želi nametnuti svoje plemenske tradicije iz Konga.

Kako je u nas? “Papirnato” su uvreda, kleveta i sramoćenje na internetu postali kazneno djelo još prije četiri godine. Svatko tko “putem računalnog sustava ili mreže javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju... bit će kažnjen zatvorom u trajanju do tri godine”, stoji u zakonu. Tu su i novčane kazne - 180 dnevnih dohodaka za uvredu, 360 dnevnica za sramoćenje te 500 dnevnica za klevetu. Očekivalo se kako će sudovi biti zatrpani, ali nema tužbi jer je internet i dalje područje bezakonja. Tu se u mržnji, nasilju, ksenofobiji mnogi natječu anonimno. Nije do kraja ni zakonski jasno što je uvreda i što je kleveta. Korisnici i ne znaju komu bi i kako što prijavili, gdje je tu policija, a gdje DORH. U svemu tome zanimljivo je da je istraživanje Fakulteta političkih znanosti pokazalo da većina u Hrvatskoj razlikuje slobodu govora od govora mržnje. A sve to onda govori kako situaciju koriste oni koji bi se radikalno obračunali s onima koji ne misle isto, koji su po bilo čemu različiti. To bi, pak, činili na najgori mogući način - izopćenjem iz društva, protjerivanjem iz zemlje, robijom, pa i ubojstvom.