Hrvatska jednostavno ne može bez afera koje proizvodi svjetina koja je sebe prozvala političarima, a politika, ovakva kakva jest, naša, hrvatska, potom je razne igrače i sitne mešetare s novoznakovnim partijskim knjižicama promovirala sve do dobro plaćenih i uglednih mjesta državnih dužnosnika. A tamo gore, u oblacima, iznad naroda, u svojim kraljevskim odajama, gubi se dodir i korak s običnim čovjekom, pogube se mnogi u zlaćanim plaćama i drugim beneficijama. U svijetu novih frizura, skupih parfema i zlaćane odjeće, a sve na račun radničke klase i građana koji su stupovi društva, nadmoć i bahatost progresivno rastu i pojedini se pomno odabrani stranački partijaneri igraju nedodirljivih svetaca.

Nova božanstva šeću odajama Banskih dvora i Sabora, a bome i crvenim tepisima drugih važnih institucija vlasti, bogomdani, umišljeni, kao da više nikada neće onom običnom cestom do običnih ljudi. Zaboravljaju i na hod, na korak, jer iskaču iz raznih limuzina, tik pred vratima njihova hrama, važni i mrki, bez pogleda i osmijeha za običnog čovjeka koji im je sve to omogućio. A nekima od njih ni svi ti privilegiji kraljevstva nisu dovoljni, već se natječu tko će još dublje posegnuti u našu zajedničku hrvatsku državnu kasu i iz nje više zagrabiti. Naravno, dodatno, jer plaća je samo plaća i dolazi jedanput mjesečno. Zato je dobro posegnuti za nečim što dolazi češće, a za neke od tih tobožnjih političara, a zapravo vlastelina na mah, i vrlo često. Putovanja i dnevnice na primjer.

Prvi je “stradao” Tomislav Saucha, koji je nakon skidanja imuniteta saborskog zastupnika ekspresno završio u Remetincu jer ga Državno odvjetništvo tereti da je u aferi “devizne dnevnice” na štetu proračuna pribavio korist veću od 540 tisuća kuna i 1360 eura. Potpisivao je krivotvorene putne naloge u Milanovićevoj vladi. Potom je pušten, pa mu se drugi put skida imunitet zbog proširenja istrage. Ali, na vidjelo izlazi kako su krivotvoreni putni nalozi potpisivani i nakon što u vladi više nije bilo ni Sauche, a ni Milanovića - nakon što su u fotelju premijera sjeli najprije Orešković, a potom i Plenković. Tko je potpisivao te krivotvorine? O tome još ni traga ni glasa. A da su dnevnice zanimljive kao lijepi dodatni prihod upozorio je i zastupnik Mosta Miro Bulj, kada je otvoreno optužio za rastrošna putovanja šefa HAKOM-a Dražena Lučića, kojem je u Saboru rekao: “Trošili ste na putovanja po svijetu, na duhovne obnove, već ste rezervirali Bahame... Žalosno je što ste na čelu te institucije, ovo je sumrak demokracije i sramota.”

Onda je Povjerenstvo za sukob interesa kaznilo guvernera HNB-a Borisa Vujčića, opet zbog putovanja, ali koje su mu platili drugi. Međutim, valja reći kako je guverner najvjerojatnije svjetski rekorder po broju putovanja u jednoj godini. Samo lani bio je u 63 grada - čak pet puta u Washingtonu, osam puta u Frankfurtu... i potrošio pola milijuna. Kada je uopće bio na poslu, kada je radio? I što su donijela ta silna putovanja? Koje je dobro donio hrvatskoj državi i građanima? Inače od 2012. godine, kada je postao guverner, u prosjeku se u HNB-u troši milijun kuna na putovanja. I tako, putuje se i troši, legalno i ilegalno, prema već uhodanom mehanizmu u kojem nitko ništa ne pita i nikom ništa nije sumnjivo, pa ni to da se iz svih vlada godinama forsirao put u Švicarsku jer su tamo “najdeblje” dnevnice. Novac curi iz državne blagajne, a nikog nije briga jer su na tom planu sve partije istih boja - odgovornost, nemar, sila i bahatost nemaju stranački predznak. Valjda zato o toj temi svi naši partijaneri zapravo šute, bojeći se nalaza u vlastitim odajama. Ne postavljaju ni jasna pitanja o tome propušta li ilegalna pipa za zgrtanje novca samo u Banskim dvorima. Što je s drugim institucijama u širokoj lepezi vlasti, gdje posve sigurno ima bahatih srebroljubaca kojima vlast nije čast, već slast za omastit brkove, koji su i na taj kokošarski način u stanju zavući ruku u džep hrvatskom čovjeku i držati se desnicom za srce. Po onoj staroj narodnoj - lijeva ruka, desni džep.