Kolumne
Pod reflektorom Piše: Milivoj Pašiček
Reforma policije
Datum objave: 8. travnja, 2017.

Hrvatska je domovina svekolikih čuda, čuđenja, ali bome i čudaka. Lijepa je to zemlja raznih mešetara, zlatoustih, koji sipaju slatka obećanja, i novokomponiranih baruna von Münchhausena, ili, u prijevodu na lijepi naški - baruna od laži. Hrvatski građani vole zabavu, pa nije ni čudno što ih sve češće zabavlja politika i u njoj oni koji su do jučer bili svagdje i nigdje, a danas hodaju razbarušeni i bahati, mašući diljem svoje hrvatske kraljevine čarobnim štapićima, ali se obećanja i čuda ne događaju. Svetkovine riječi ne manjka...

Tako na Badnjak euforično “kupujemo” Inu od Mađara, i to dionicama HEP-a, ali se potom izgubismo u aferi dnevnice i dočekasmo Antonija Alvareza III., koji je oteo Todorićevu krunu Agrokora. I tako je zabave napretek, ali opasne, one koja ulazi još dublje u džepove građana, koji ne znaju hoće li već sutra u Hrvatsku sletjeti neki novi Petar Četvrti ili Jožek Peti, koji će tuđim čarobnim štapićem napraviti reda, kada smo mi sami očito nesposobni, a štapići su nam impotentni. I dok je tako, dok Hrvatska i nakon četvrt stoljeća svoje države i samostalnosti vodi borbu s korupcijom svake vrste i kriminalom, sve su oči uprte u policiju, vojsku vrijednih i predanih ljudi, koji za male plaće rade vrlo težak i odgovoran posao. Jer, ona je tu, iako često dežurni krivac, da u ishodištu dobije bitku protiv zlih sila, koje se trude na sve načine tresti i same temelje države. A baš iz te policije, iz sindikata, pa i u zastupničke klupe, dolaze razne vijesti i prijave na loš tretman zaposlenika, na to kako mnogi policajci nemaju ni kvalitetne uniforme, većina radi za četiri tisuće kuna i manje. Stižu vijesti kako je MUP-u istekao petogodišnji leasing, pa u mnogim postajama nema dovoljno vozila. A Most i njihov ministar Vlaho Orepić najavljivali su velike reforme. Međutim, iako je prošlo već godinu i pol vlade HDZ-a i Mosta, ne vide se nikakve konkretne promjene, reformatori drijemaju, ili su zaspali, jer je u mostu između Mosta i HDZ-a bilo nekih barijera. Podsjetimo, jedno od velikih izbornih obećanja mostovaca bio je teritorijalni preustroj Hrvatske - smanjenje broja županija, gradova i općina. Tvrdili su iz sveg grla kako je sadašnji ustroj neodrživ i preskup i da će ukinuti “politički montirane” županije. HDZ je, naravno, rekao - no, no, što će reći “ne”, i u Mostu su, da bi se zadržali u sedlu vlasti, zašutjeli.

Zašto je to važno? Prije svega zato što je i ministar Orepić, kada je najavljivao preustroj MUP-a, prije godinu dana, govorio o teritorijalnoj reorganizaciji - spajanju 20 postojećih policijskih uprava u pet velikih. Mirisalo je to na Mostovu želju “likvidacije” županija i ustanovljenju regija. O obrazloženju je ministar rekao kako sustav koji “ima preveliku glavu i pretanke noge” mora postati učinkovitiji s više policajaca na terenu. A nedavno se, prešutno, odustalo od teritorijalnog preustroja, o čemu je informacija spuštena i u bazu. Ali ministar tvrdi kako on nije čovjek koji odustaje i kako je odustajanje kriva riječ. U igri su nove kombinacije s četiri postojeće uprave - Zagreb, Split, Rijeka i Osijek - a ostalih će 16 doživjeti promjene. Cilj je iz postojećeg sustava dobiti 1500 ljudi više za obavljanje osnovnih zadaća policije, 80 ustrojbenih struktura manje, 400 zapovjednih, rukovodećih, dužnosti manje... Nije posve jasno kako će se stišati otpor onih 1500 koje se namjerava vratiti u temeljni posao policije, kao i 400 bivših šefova. To više što su policajci umnogome, a posebno po standardu i niskim plaćama, na dnu društvene ljestvice. Nagovještava se i podizanje koeficijenta za oko 9700 ljudi, ali sve je to premalo ako se konkretnije ne uključe država i Vlada. Nepravda je i što policajac odlazi u mirovinu bez otpremnine i što nosi svaki dan glavu u torbi, a nisu mu dane ni sve mogućnosti da se brani. Prvi bi korak trebao biti zakon o policiji, kao temelj reorganizacije, a tu je onda i niz uredbi koje će definirati djelatnost policije. Djelatnici MUP-a trebali bi već 2018. dobiti nove, povoljnije ugovore. Nadajmo se da to možemo sami kako ne bismo po svijetu tražili neke šerife poput Wyatta Earpa ili Doca Hollidaya.