Lokalna izborna utrka je krenula, a s njom i razni obračuni i optužbe, bušenje guma, pa čak i fizičke prijetnje. Utrka je lokalna, ali mnogi se konci vuku iz nacionalnih fotelja, iz kojih vladajući, ovaj put HDZ i Most, žele na sve moguće načine pridobiti što više općina, gradova i županija. Zbog toga je trkalište već užareno, iako je još dug put do cilja, ali se vladajući ne štede lokalno, gdje u nekoliko općina, gradova i županija idu i jedni protiv drugih. Za europsku praksu nevjerojatno. A još je zanimljivije ponašanje koje nacionalno vladajući manifestiraju na lokalnim izborima gdje trguju i surađuju, te idu na izbore ruku pod ruku i sa svojim najljućim suparnicima, gotovo neprijateljima.

Jer Vlada za sve krivi bivšu vladu, i saborski zastupnici za sve krive bivše zastupnike, a lokalno koaliraju s njima. Sporazum je očito model balkanske krčme - trgovina zbog profita, svatko sa svakim samo da bi se osvojila vlast. Jer HDZ koalira s HNS-om u više gradova i više općina, a prstom upiru u njihovu vladu i njihove ministre da nisu ništa valjali. U Bjelovaru tako HDZ ide s HSS-om, u Vukovarsko-srijemskoj županiji Most sa SDP-om... U Zagrebu partner HDZ-a Darinko Kosor gura za gradonačelnicu Sandru Švaljek, a Bruna Esih, saborska zastupnica s HDZ-ove liste, kreće protiv HDZ-ovog kandidata Drage Prgometa. A ta pohlepa za vlašću ide tako daleko da je nalik pravoj političkoj prostituciji, jer Reformisti u Međimurju, zamislite, koaliraju s HNS-om iz kojeg su istupili i registrirali novu stranku.

Svi ti hrvatski politički izborni specijaliteti u koje se ulazi bez srama, jer koga briga za moral, opet su otvorili pitanje žurne promjene izbornog zakona. Doima se kako su ovo posljednji “trgovački” izbori na kojima zakon dopušta takvu nemoralnu trgovinu i varanje birača. Može se to čuti iz stranaka koje već bruse ideje za novi izborni zakon, a čini se kako bi se prema njemu moglo glasovati već na sljedećim parlamentarnim izborima. Što se nudi? Kako će proći veliki, a kako mali? Pitanja koja valja staviti na stol ima mnogo. Tako valja riješiti može li netko, poput kakvog komunističkog vođe, biti doživotno načelnik, gradonačelnik ili župan. Broj mandata svakako bi valjalo ograničiti. Ili, treba li lokalnim čelnicima paralelno omogućiti i udobnu saborsku fotelju. Odgovor bi trebao biti - ne! Jer, oni već obnašaju izvršnu vlast. Bit će, naravno, teško doći do pravih rješenja, jer HDZ, SDP, Most..., svatko ima svoju viziju izbornog sustava. Vruća tema su izborne jedinice, gdje su HDZ i Most na suprotnim stranama, jer se Most zalaže za njihovo smanjenje. Neki su s pravom za to da se uvede još više preferencijalnih glasova za izbore u Sabor. Predlažu se tri. Ali, narod želi u Saboru sposobne, a ne podobne, želi zastupnike koji će biti više odgovorni onima koji su ih izabrali, a ne poslušnici stranačkog vodstva. Zato bi trebalo uvesti preferencijalno glasovanje bez cenzusa, gdje ni predsjednik stranke ne bi imao sigurno mjesto, bez obzira na to što je prvi na listi. Ali, demokracija u Hrvatskoj za to još nije zrela, jer vlast je slast, i teško je očekivati takav iskorak.

I izborni prag od pet posto valjalo bi mijenjati, kako bi u Saboru bila pravednija zastupljenost. U EU je on od dva do četiri posto. Primjerice, čak 26 posto građana 2011. godine u nas nije imalo svog zastupnika, jer ih je više od 606 tisuća glasovalo za liste koje nisu prešle prag. Problem je i što danas glas svakog građanina ne vrijedi jednako. Bira se po 14 zastupnika iz svake izborne jedinice, iako neke imaju i 30 posto manje birača! Zbog onemogućavanja trgovina svake vrste u predizbornim koalicijama zakon bi morao reći da je to nedopustivo. Jer u poštenoj utakmici svaka se stranka sama mora svojim programom izboriti za mandat, svaka bi trebala sama prijeći izborni prag. Birači žele glasovati za jedinstven politički program stranke. Ovako, trgovinom, veliki u Sabor dovuku male, a potom su ti mali ponekad u mogućnosti i da sudjeluju u obnašanju najviše izvršne vlasti, što ne samo da je krajnje nepravedno, nego je i nemoralno i izdajnički prema glasačima, narodu.