Datum objave: 4. ožujka, 2017.
Divlja se i dalje po cestama. I smrt vreba. Ali, suvremeni hrvatski gladijatori, nabrijani, bahati, silni, neodgovorni, ponekad pijani, ponekad ludi, ganjaju svoje “limene kutije” ne plašeći se više baš ničeg. Tamo gdje caruje neodgovornost ionako straha nema. A oni koji su se pretplatili za jurnjavu na kotačima smrti procijenili su kako se nemaju čega bojati. Jer, koliko smo već puta bili šokirani tragičnim događajima u prometu, s uvijek istim ili sličnim pitanjima. Hoće li se stati na kraj svim tim divljacima? Postoji li neka kazna, koja bi sve te cestovne ekstremiste uspjela obuzdati, natjerati ih da se maknu s cesta, po mogućnosti i zauvijek?
Kako protiv pojedinaca koji su višestruki prekršitelji u prometu i dozvole su im odavno oduzete, imaju i prekršajne i kaznene prijave, a oni i dalje odlučno sjedaju za upravljače automobila? Na koji način spriječiti potencijalne ubojice da ne ubiju? Što učiniti s onima koji imaju iza sebe nekoliko stotina prometnih prekršaja, opasnim recidivistima? Čini se kako jedna mjera postoji, vrlo snažna i jasna, ali je čudno kako se ona, iako ne postoje zakonske prepreke, gotovo i ne primjenjuje. Bar ne u Hrvatskoj, iako je ona snažno oružje u borbi protiv cestovnih nasilnika i nasilja, i u Europi vrlo poznata. To je oduzimanje automobila, vozila ili, kako se to stručno pravnom terminologijom kaže - oduzimanje predmeta kojim je počinjen prekršaj. U Hrvatskoj, unatoč tome što smo i u 2015. godini bili po smrtnosti u prometu na visokom trećem mjestu europske crne statistike, oduzeta su u 25 godina tek dva automobila, i to na pola. Kažemo tako jer onaj prvi oduzet je 2014. godine, tada 24-godišnjaku koji je divljao u svatovskoj koloni, uz škripu, turiranje i “paljenje guma”, izazvao sudar, pa pobjegao, a policija ga je našla tek nakon tri tjedna. No, iako mu je Maserati oduzet, sve je završilo opet na hrvatski način - Visoki prekršajni sud je u veljači 2015. ukinuo odluku o trajnom oduzimanju automobila. Ovaj drugi oduzet je ovih dana vozaču (63) iz okolice Velike Gorice koji je policiji višestruko zadavao glavobolju. Tko zna koliko je puta uhvaćen u prolazu kroz crveno svjetlo, vožnji u pijanom stanju, bez vozačke dozvole, u neregistriranom autu. Platio je dosad na desetke tisuća kuna kazni, bio i u zatvoru, a sada mu je sud oduzeo auto. Samo, neće li mu ga opet i vratiti?
Prstom valja svakako pokazati na represivni aparat - policiju, tužiteljstvo i sudstvo. Ekstremni recidivisti zaslužuju i ekstremne kazne. Pljenidba automobila moglo bi biti najbolje rješenje, to više što za nju postoji posve transparentna zakonska mogućnost, jer svagdje se u kaznenom postupku oduzima i sredstvo izvršenja. A to je sasvim sigurno mjera koja će krivce boljeti daleko više od relativno niskih novčanih kazni i malog broja zatvorskih dana koje za najteže prekršitelje predviđa naš zakon. Zato je nevjerojatno zašto se u Hrvatskoj, unatoč višestrukim, teškim, raznovrsnim, ludim i divljim prekršajima ta kazna ne primjenjuje češće. Netko je očito zakazao. Sankcije prema prometnim manijacima ponekad su smiješne. Pravosuđe se tada pokazuje kao neodgovorno i nestručno, možda i korumpirano. Jer čak i bježanje policiji u autu s djetetom sud procjenjuje da nije obijesna vožnja. Za pogibeljne i ekstremne prekršaje vozačku dozvolu ne bi trebalo samo oduzeti, već poništiti. Pa prekršitelju možda dopustiti da opet polaže za pet godina. A za vožnju s oduzetom ili poništenom dozvolom valja sve kvalificirati kao kazneno djelo s kaznom zatvora od bar šest mjeseci, i to odmah i izvršnom. Drastično? Koliko vrijedi ljudski život? U Švicarskoj cestovni divljaci idu u zatvor od jedne do četiri godine, ostaje se bez auta, kazne su drakonske, određuju se i prema težini prekršaja i platežnim mogućnostima. Šveđanin koji je vozio 290 km/h platio je kaznu 650.000 eura! Na javnoj dražbi u Švicarskoj prodano je više od 150 automobila oduzetih zbog prebrze vožnje! Rezultat - drastično smanjenje broja prekršaja, manje oduzetih vozila i manje uništenih ljudskih života. Može se, dakako. Naravno, u uređenoj i civiliziranoj zemlji.