Burno zna biti u našem Saboru i vrlo oštrih udaraca svake vrste među zastupnicima koji se ne štede, pa ni kada je riječ o uvredama. Ali za one odlučujuće udarce, one za kojima se diže velika prašina, na koje se lijepe svi mogući angažirani mrzitelji i pljuvači svega i svačega, neki su naši političari pronašli kao pravo bojno polje - društvene mreže. Mnogi od njih, i ne znajući pravo čemu takve mreže služe, baš na njima vježbaju svoje mišiće, sve češće dajući sebi oduška u pravoj populističkoj i huliganski nabijenoj retorici. U njoj je ponekad baš sve dopušteno, pa i jezik ulice.

A taj jezik ponekad je takav da ih ni saborski imunitet ne bi smio zaštititi, a da ne budu i procesuirani. Jer, slijedeći valjda neki svoj unutarnji zloćudni poriv i želju koju ne mogu ostvariti javno, tamo negdje u sabornici ili drugdje oči u oči, ovdje mogu u miru smišljati kako nekoga prozvati, poniziti, uvrijediti, vodeći se i činjenicom kako zbog tako napisanih riječi još nitko stradao nije. A odgovornosti za javno napisanu riječ putem društvenih mreža nema, pa su one postale svojevrsni rasadnik uvreda, mjesto niskih strasti, birtijaških prostakluka i nerijetko mržnje.

Primjera je mnogo, pa i takvih da ne stanu u jedan pristojan rječnik našeg hrvatskog jezika. Eto, bez ikakve zadrške, pa i konkretne isprike, SDP-ov zastupnik Saša Đujić tako bez srama i odgovornosti napiše: “Gledam isječak iz Kolindinog gostovanja u Dnevniku HTV-a i... sram me je da mi je ovo predsjednica... a Jakovu poruka - izdrži!”. A onda uz sve objavi i fotografiju na kojoj piše: “Yes, opet sam ispala glupa ko ku***!”. Naravno, napisano u originalu, bez zvjezdica. Ovo je sigurno skandalozno i podliježe odgovornosti, bez obzira na to tko od nas što mislio i o predsjednici Grabar Kitarović i o njezinom suprugu Jakovu, i tko je kome veći ili manji ljubimac. Odgovornosti nije bilo, a nije bilo niti konkretne osude iz partijskih redova, ali je zato cijela vojska internetskih trolova, željnih krvi i mržnje, proslavljala i opijala se prostačinama. Vrlo je slično i kada već drugi put Stipe Petrina, gradonačelnik Omiša i bivši saborski zastupnik, piše za premijera Plenkovića da je “tipičan proizvod svjetskih, sjajno odjevenih, dobro obrazovanih, ali ipak vucibatina”. Stevo Culej, HDZ-ov zastupnik, užario je mreže kada je plasirao uvredu na račun nacionalne pripadnosti romskog predstavnika Kajtazija, na čijoj je službenoj stranici napisao: “Poštovani Romi, ne vjerujte bivšem oficiru JNA koji laže kao srpski Cigan i nije dio vas hrvatskih Roma”. Ili Mostov Siniša Ružić, koji je izvrijeđao sportašicu Sandru Perković, koja se našla na Bandićevoj listi za Sabor. Ružić je napisao: “Milan Bandić, u svom kraju poznat pod nadimkom Prevara, dno je dna: korištenje djece u kampanji, zloupotreba Hanžekovićevog memorijala, koji plaćaju građani, od strane olimpijske pobjednice i politički interesne glupače Perković...”.

I još bismo mogli dugo nabrajati tanko izbrušene prljavštine naših političara, sve sustavnijih trovača društvenih mreža, koji to rade uvijek i samo da bi nešto ušićarili za sebe. Oni na taj način, poput fanatika, često ekstremno i radikalno, nastoje ubiti nekog u pojam, usput loveći trolove koji su tu uvijek spremni potpaliti vatru netolerancije, svađe i mržnje. Ti fanatici, koji vjeruju samo sebi i samo u svoje, brzo postaju sljedbenici, fanovi. Uživaju u hrani kojom ih hrane njihovi “heroji” političari, koji se i sami premeću u trolove, i samo čekaju kada će zapaliti neki novi fitilj, pa da razbuktaju plamenove prostačkog jezika. Tako političari ne samo da ne sudjeluju u borbi protiv govora netolerancije, nego i aktivno sudjeluju u njegovu širenju, pa on u hrvatskom javnom prostoru nedopustivo raste. Jer kada političar na mreži posegne za prostotama i uvredama, onda to nikako nije slučajno, nego promišljeno i namjerno. Posve je jasno kako političari i bježe na društvene mreže da bi ih koristili kao alat za obračune. A ne razmišljaju da je to i mjesto za političke blamaže. Jer koga briga za blamažu kad ona ionako već dugo stoluje na hrvatskoj političkoj pozornici.