Već se i djeca u Hrvatskoj smiju poznatoj krilatici koju su izmislili naši ne baš jasni i odlučni političari i koja već ima nekoliko oblika u stilu: Kad ne znaš (nećeš, ne želiš) riješiti problem, ili želiš da stvar “umre”, osnuj povjerenstvo. Tako se sada, kada se počeo gotovo udomaćivati pozdrav “Za dom spremni”, posebno u svjetlu postavljanja HOS-ova spomenika u Jasenovcu, opet povela ne uvijek korektna rasprava desnih i lijevih, kako smo inače na mnogim područjima politike i političkog života podijeljeni, o tzv. ispravnosti ratnih i političkih simbola. I bez obzira na to što se od Ustava pa do zakona ipak zna što se u ovoj zemlji smije, a što se ne smije, premijer Plenković načinio je prekretnicu kad je u svezi s pozdravom “Za dom spremni” rekao: “Što se tiče samoga pozdrava, on ima dvostruke konotacije. U Jasenovcu ima konotacije na ustaški režim i može vrijeđati njihove obitelji. Međutim, isto tako, to je ploča koja je postavljena poginulim hrvatskim braniteljima. Želim ovu temu izmaknuti iz politikantstva. To je tema koju sada moramo otvoriti u društvu, a onda je i zatvoriti”.

Na neki način premijer je pokušao, bar privremeno, neutralizirati i lijeve i desne i nagovijestio osnivanje Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, koje bi trebalo dati prijedlog zakonske i institucionalne osnove za službeni odnos u budućnosti prema svim nejasnoćama i prijeporima oko simbola prošlosti. Ako nam je to povjerenstvo potrebno možda bi ga bilo preciznije i ispravnije zvati Povjerenstvo za određivanje prema prošlosti, jer prema njoj možemo se odrediti, ali baš i ne s njom suočiti, kada je ona debelo iza nas. Međutim, možda i nije toliko važno hoćemo li se suočiti ili odrediti, ako oni koji budu u toj ekipi moraju zaustaviti svaku vrstu našeg stalnog vraćanja u prošlost i vječni dosadni i neproduktivni rat između tzv. crvenih i crnih. Podsjetimo, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman krenuo je s idejom pomirenja, ali ništa od toga nije se uspjelo ni nakon dvadesetak godina. Može li Plenković postići ono što nije uspio Tuđman? Jer, osnuje li se to povjerenstvo, ono se neće i ne može baviti samo pozdravom “Za dom spremni”, nego svim simbolima totalitarnih poredaka, a to sve vjerojatno bi se proširilo i na 20. stoljeće. Oni koji će braniti osnivanje takvog povjerenstva reći će uvijek - Hrvatska ne može ići dalje ako konačno ne provede tu svojevrsnu inventuru povijesti. A neki se pak pitaju nije li ta inventura neka vrsta tihe lustracije i može li sada neko povjerenstvo pomiriti Hrvate s poviješću 20. stoljeća? Ako se odbaci cinizam i pristupi toj ideji povjerenstva u dobroj vjeri, valja u ekipi okupiti stručne ljude koji nisu ni lijevi, a ni desni, koji neće žrtve i zločince dijeliti na vaše i naše te koji će znati prošlost postaviti točno tamo gdje se odvijala i točno onako kako se ona odvijala. Osnovne pretpostavke da se možda i dobije suglasje o svim simbolima totalitarnih poredaka i ispravno određenje prema zbivanjima u kompleksnoj hrvatskoj povijesti 20. stoljeća, ili ako se nekom više sviđa o nezavršenim povijestima, jesu da u povjerenstvu ne bude povjesničara navijača, ni lijevih ni desnih, nego vrsnih i neopterećenih doktora znanosti i stručnjaka za povijest 20. stoljeća. Povjerenstvo bi trebala činiti ekipa multidisciplinarnih stručnjaka, svakako bez ljudi koji su uključeni u današnje političke strukture i stranke. Valja odabrati najbolje pravnike, dokazane stručnjake za međunarodno pravo, dati prostor i članovima HAZU-a, sociolozima, filozofima, teolozima... Možda doista valja iskoristiti trenutačni jaki emocionalni povod i hitno osnovati to tijelo koje bi moglo postići konsenzus o svim bitnim pitanjima i pred zakonodavce postaviti dobar temelj za konačno rješenje svih problema i podjela iz prošlosti. Tada ćemo znati koje pozdrave uzvikujemo časno, a koje nečasno, tada će svi, od vrha vlasti nadolje, znati i koja je i kakva legalna zastava države Hrvatske i s kakvim grbom. I moći ćemo valjda razmišljati o nekom Povjerenstvu s pogledom u budućnost koje bi trebalo donijeti strategiju razvoja Hrvatske u kojoj bi trebalo biti više reda, rada, kruha, poštenja, ljubavi i zajedništva.