Datum objave: 3. prosinca, 2016.
Još je veliki Miroslav Krleža tamo 1925. godine pisao u svojim političkim esejima “Deset krvavih godina” kako se “bjelodano pokazalo da je država jedna stvar sastavljena od tetaka, strina i krsnih kuma. Tko nema strine ni kume, za njega nema ni države”. I baš ništa se nije promijenilo ni do današnjih dana, posebno ne u državi nam Hrvatskoj, od njezina osamostaljenja u posljednjih četvrt stoljeća. Politički klijentelizam, korupcija, sukob interesa, nepotizam, uhljebljivanje, naša su stvarnost. Uhljebi pod barjacima svih naših partija, ili ako je nekom bolje uhu, stranaka, sjede na tisućama i tisućama mjesta kamo su smješteni prema političkoj, rođačkoj ili nekoj trećoj, četvrtoj vezi.
I zbog toga što su najčešće nesposobni i nisu vrijedni mjesta na koja su partijski ili kumovski pretplaćeni, nije ni čudo što smo kao zemlja tamo gdje jesmo. Uz to, umjesto sramote političko je i rođačko uhljebljivanje u Hrvatskoj postalo nešto čime se valja ponositi. Pa stoga i ne čudi što bi se moglo u ljutom pjesničkom žaru državu našu, Lijepu Našu, kako joj tepamo, nazvati - Lijepa Naša uhljebaša. Građani, željni pravde i poštenja, mnogi godinama bez posla, mladi sa stotinama ispisanih molbi za posao, a uglavnom i bez odgovora, silno su ogorčeni, siti tog bahatog nepotizma i te beskrupulozne uhljebljivačke politike, u kojoj su se kao na traci smjenjivali svi oni na vlasti - od HDZ-a, pa do SDP-a, HNS-a i drugih, nikako da dočekaju neki treći put, neku cestu nade i poštenja. Relevantne političke partije u Hrvatskoj izgubile su među mnogim građanima svaki kredibilitet zbog silnih afera, skandala i kriminala, procesuiranih i neprocesuiranih, ili zataškanih. A onda se ukazao Most. “Poguban utjecaj politike na poslovanje javnih poduzeća, očituje se u političkom kadroviranju rukovodećih struktura i masovnom zapošljavanju stranačkog kadra”, jedna je od značajnih odrednica u programu Mosta. I eto, narod se poveselio, mnogi su im dali glas s vjerom da će se kao novi akteri na našoj političkoj sceni ponašati onako kako su obećavali - pošteno. I baš u tom sveopćem nepovjerenju, u nestašici poštenja i istine, Most je i uspio dobiti dio glasača koji su ih gurnuli u parlament i potom u vlast, kao nove, neiskvarene političke aktere iza kojih nema negativnih repova, koji su se na sva usta zaklinjali kako će se boriti protiv korupcije, nepotizma i uhljebljivačke politike i raditi u korist općeg dobra. Potom je Most fino sjeo za stol s HDZ-om i podijelio tzv. kvote - kome što pripada i tko na što ima pravo, pa je počelo kadroviranje. I birače je kao grom ošinula vijest da je i Most preko mosta preveo uhljeba i vezao se za nepopularni glagol uhljebiti. Kum predsjednika Sabora Bože Petrova trebao je sjesti u fotelju za koju niti je imao kvalifikacije, a niti je bilo natječaja.
Onda su iz Mosta zapjevali pjesmicu kako misle da na određenim funkcijama trebaju imati ljude u koje imaju povjerenja, jer ne žele snositi odgovornost za rad ljudi kojima ne vjeruju! Zaboravili kako su upravo oni govorili da neće biti političkog imenovanja i da netko neće samo zato što je iz Mosta, ili što je nečiji rođak, dobiti fotelju supericu. A kum Petrova baš je tako trebao završiti - u fotelji. Uime uhljebničke vjerodostojnosti, valjda preuzetoj od partnera HDZ-a, Mostov ministar uprave Ivan Kovačić za tajnika svog ministarstva dovodi golobradog 26-godišnjaka s njihove izborne liste, bez natječaja, koji ima tek koji mjesec staža. Još je tužnije što u Mostu, ali ni sam ministar, u svemu ne vide ništa sporno. Tužno je i to što Petrov na sve kaže: “Državne tvrtke mogu biti generator razvoja, a nisu zbog trutova koje su oni slagali 25 godina”. A oni su, kaže, “apsolutno od svih stranaka koje su bile na vlasti”. Gospodine Petrov, što će biti s vašim trutovima kada zapošljavate svoje podobnike prema istom obrascu kako su to činili oni koje s pravom kritizirate? Prema čemu ste vi drukčiji? Po tome što ste tek počeli? I gdje se izgubilo to hrvatsko zajedništvo, to toliko isticano domoljublje, konačno i suradnja i povjerenje u kadrove drugih stranaka, kada vjerujete samo “svojima”. Smrt uhljebništvu, dragi gospodine!