Što to divlja u ljudima pa se i vučići u vukove preobraze i onda kada pravi vukovi nisu? Eto, Aleksandar Vučić, predsjednik Vlade Srbije, ispao je vuk izvukavši se iz stvarno glupog i divljačkog napada u Potočarima kamo se, recimo, došao pokloniti stradalima u genocidu u Srebrenici. Recimo, jer se cijela njegova diplomacija na čelu s Ivicom Dačićem, i uz svesrdnu pomoć predsjednika Tomislava Nikolića, bacila na koljena kod prijatelja Putina da uloži veto na Rezoluciju VS-a UN-a o Srebrenici jer je ona “antisrpska” i tamo nije bilo genocida.

Molili su za pomoć čak i britansku kraljicu Elizabetu, kojoj su pisali. Zamislite, ni danas, toliko godina nakon stravičnog događaja u kojem su mučki ubijena 8372 bošnjačka muškarca od strane Vojske Republike Srpske i paravojne formacije Škorpioni, u nekim srpskim glavama, pa i onima koje vode Srbiju, u Srebrenici nije bilo genocida. I dok njegova zemlja bez ikakvih problema, čak i uz nazdravice i slavlja, rehabilitira vođu četničkog pokreta Dražu Mihailovića odlukom Višeg suda u Beogradu u sudskom postupku koji se ocjenjuje povijesnim, kojim mu se vraćaju sva građanska prava oduzeta 1946. godine, Vučić dijeli lekcije Hrvatskoj koja priprema proslavu svoje pobjede u Oluji. “Teško je naći tužniji dan u srpskoj povijesti. Oluja je najveći zločin etničkog čišćenja poslije Drugog svjetskog rata na teritoriju moderne Europe”, izravno optužuje Vučić i domeće: “Dok neki slave, mi ćemo i dalje godišnjicu Oluje obilježavati u tuzi i boli. Mislim da ćemo imati simbolično obilježavanje na prijelazu Rača, baš gdje je ogroman broj Srba traktorima prelazio na teritorij Srbije”. Kako bi bilo sve još jasnije, najavio je da će na tom obilježavanju prisustvovati i cijelo rukovodstvo Republike Srpske i Republike Srbije. Ali Beograd ne staje samo na tome. Orkestrirano se napada svaka hrvatska ideja, pa bila ona i u povojima. Otvoreno se miješaju u unutarnje stvari suverene države i članice EU-a. Tako je vodeći srpski list žestoko napao hrvatsku Vladu navodeći da “veliča zločinca” time što će nova zračna luka u Zagrebu najvjerojatnije nositi ime prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. “Tuđman je ratni zločinac koji je posvetio život protjerivanju Srba i kojega je smrt spasila od hapšenja zbog ratnih zločina i suđenja u Haagu”, navodi list, koji ideju preimenovanja zračne luke naziva “hrvatskom sramotom”.

“Oni na grobovima prave paradu”, šalju se potom u svijet diplomacije balvani na temu proslave Oluje. Dačić poručuje da će sudjelovanje u mimohodu u Zagrebu uoči proslave Oluje smatrati neprijateljskim činom prema toj zemlji. Neke zemlje odustaju. I naši susjedi Slovenci. “Zar nam Dačić i Srbija vode vanjsku politiku?”, pita se vodeći slovenski dnevnik. U nas zbrka, već ukorijenjene međusobne optužbe vladajućih i oporbe. Za to vrijeme srpski trolist Vučić, Dačić i Nikolić iskazuju deklarativnu ljubav prema regiji, prizivajući sretnu budućnost, uz zaborav po svojoj mjeri i za Hrvatsku, i za BiH i za Kosovo, kao i amnestiju za svoje sudjelovanje u osvajačkoj politici Slobodana Miloševića. A ta je politika kriva za sve - od rata do zločina i genocida. Uz istinu na kraju - Srbi su izgubili rat.

Naravno, kad je u pitanju Oluja, službena Srbija si daje preveliku važnost. Jer, kada članice NATO-a i EU-a odlučuju o tome tko će sudjelovati i kako u proslavi Oluje, nije ih briga što će reći Srbija. Zato se držimo vlastitog dvorišta i recimo kako je cijela bura oko Oluje zapravo i debakl vlastite politike. Od rata do danas imamo nekoliko paralelnih proslava. Predugo su se oko proslave Oluje natezali predsjednica Grabar Kitarović i premijer Milanović. Godinama nismo svijetu rekli jasan stav i karakter Oluje i Domovinskog rata. Ni danas ne kažemo jasno Srbiji i drugima da nije njihova briga što mi i kako slavimo, kako ćemo zvati zračne luke, ulice, trgove. Sami smo krivi što nismo na vrijeme dogovorili pravu proslavu Oluje. Kao članica NATO-a i EU-a možda smo mogli imati i savezničku vojnu vježbu. I bi li bilo važno što bi tada rekla Srbija?