Najnoviji pokazatelji govore kako HDZ, koji pretendira na vlast, i SDP, koji bi vlast želio zadržati, vode mrtvu utrku, u kojoj su gotovo izjednačeni. Kukuriku koalicija u vodstvu je prvi put od proljeća prošle godine s podrškom 30,7 posto birača, dok je HDZ-ova koalicija ostala na svojih 29,9 posto. Pojedinačno, SDP bilježi rast i sada je na 24,2 posto potpore, dok HDZ već treći mjesec zaredom bilježi blagi pad i sada je na 27,5 posto. U tri mjeseca razlika je svedena s 12 na samo 3 posto u korist HDZ-a. Nakon silnog uzleta postavlja se pitanje gdje to HDZ i Karamarko griješe, a gdje SDP i Milanović dobivaju.

Komu su pomogli, a komu odmogli branitelji u Savskoj, rasprave o Titu, antifašizmu, Manoliću i udbašima, Karamarkov „antikomunistički manifest“, Milanovićeva paradigma „Mi, ili oni“? Tko se i kako odrekao Tuđmana, i tko ga sada komu krade i uspješnije svojata? Mobilizacija unutar stranaka sve je veća, iako Milanović i njegovi još nisu objavili kada će točno biti izbori, što se ne može smatrati korektnim. Zanimljivo kako bitku za mobilizaciju vode dva bivša policajca – HDZ-ov Milijan Brkić, poznat kao Vaso, i SDP-ov Ranko Ostojić. Kreću s iste platforme – vojnički ustroj, red, rad i disciplina članstva. Brkić je do sada, što se u HDZ-u ne skriva, pobjednički sustav doveo do savršenstva. Prema nekim procjenama u HDZ-u bi htjeli uzeti 1,2 milijuna glasova. SDP, pak, misli kako će im biti dovoljno i oko 830 tisuća. Silazna putanja HDZ-a sve se češće tumači što unatoč najavama nije krenuo prema osvajanju dijela glasova koji su u centru. Bez njih neće biti prevage ni u korist HDZ-a ni u korist SDP-a. Ali, smatraju mnogi, s radikaliziranom retorikom i autokratskim ponašanjem Karamarko i ne može prema biračima centra. Karamarko svojim totalnim poništavanjem Tita, manirom Tito zločinac, pokličima da su ljevičari zločinci, da zemljom vladaju jugofili, jugonostalgičari koji nisu htjeli i koji ne vole Hrvatsku ne može tamo dobiti glasove. Zbog mahanja sabljom lustracije kojom bi skinuo glave svima koji misle drukčije od njega, svima koji misle svojom glavom, pa čak i liberalima, Karamarko sije strah i mogao bi zbog toga čak i izgubiti već naoko dobivene izbore.

Hrvatskoj naravno ne treba, a niti će pristati, na utjerivanje straha u kosti. Treba joj jasan plan razvoja i konkretan plan kako riješiti nagomilane probleme, i to uz poštovanje i sudjelovanja svih građana. Karamarko se čvrsto drži desničarskih birača, a za to vrijeme Milanović se „upucava“ šire od lijevih. Karamarku pokušava, i to ne bez uspjeha, otimati i Tuđmana, hvaleći ga sve više. Iako Milanoviću nekada baš i nisu bila usta puna Tuđmana, ne smije mu se osporiti da je uvijek priznavao Tuđmanove zasluge za stvaranje države. Nacionalni je deficit i bio Milanovićev veliki problem. Zna on i da je i Karamarko, koji se zaljubljeno vraća Tuđmanu, i te kako okrenuo leđa baš tom Tuđmanu, kada je napustio i njega i HDZ. Zna Milanović kako su Manolić i Karamarko blisko surađivali dok je Manolić vodio vladu, a Karamarko mu bio šef kabineta. A sada Manolić kaže da je šef HDZ-a bio suradnik UDBA-e. Sud bi trebao utvrditi istinu, ali Manolić je očito spreman učiniti sve samo da bi spriječio izbornu pobjedu HDZ-a. Zna Milanović da se Karamarko odrekao i Mesića, a bio mu je šef kabineta dok je bio predsjednik Sabora, potom i šef kampanje za predsjedničke izbore. Likvidirao je i Jadranku Kosor nakon što mu je u pravoj kazališnoj predstavi dodijelila knjižicu HDZ-a. Zato Milanović igra na kartu prevrtljivosti, prijetvornosti i nevjerodostojnosti Karamarka. Milanović retorikom stvara i neurotski strah u društvu, posebno o refašizaciji, pa i prijetnjama logorima. Na neki se način približio i aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, našao s njom zajednički jezik na nekim pitanjima, izazvao i na tom planu ljubomoru HDZ-a. Milanović pušta Karamarka da priča kako će promijeniti ovo ili ono i da se igra skrivača s gospodarskim programom, pa svojim porukama pokušava doći do elektorata koji nije njegov, SDP-ov. Ali mrtva se utrka nastavlja. I valja reći kako je HDZ redovito jači na izborima negoli to govore ankete.