Dijeli se i dijeli ova zemlja Hrvatska, nakon silnih godina slobodna, ali ne i svoja. Rastače se na svim poljima zbog nazovipolitičara koji se politikanski, populistički, uglavnom nisko i bez stila, silno primitivno, gotovo poigravaju njezinom sudbinom. Ispaštaju pak uvijek samo obični ljudi zaokupljeni svojim glavnim problemom - kako životariti ili preživjeti. Dežurni političari, uvijek u borbi za dobre stolce, ako ne i fotelje, spremni su baš na sve kako bi jeftino trgovali s hrvatskim narodom i kupovali ih za “siću” obećanja. A obećanje, prema onoj narodnoj - ludom je radovanje. A narod nije i ne želi biti lud.

Eto, pita se taj narod koliko su naši veliki političari spremni “Za dom spremni”? I zašto je i zbog tog pokliča Hrvatska podijeljena, a često, posebno u sportu, i na meti Europe gdje već plaća danak, ne samo u novcu, nego i debelo u ugledu. Taj je poklič kvalificiran kao ustaški, fašistički, rasistički... Izvodi se iz toga zaključak kako je hrvatski narod gotovo nepopravljivo ustaški i fašistički. Sporadično se odašilju u Europu i svijet poruke opravdanja, kako je riječ o starom povijesnom hrvatskom pozdravu. A što čine domaći političari - od premijera Milanovića pa do šefa najjače oporbe Karamarka, i drugih? Što čini predsjednica Grabar Kitarović, koja ogrnuta u šahovnicu, zaljubljena u sportaše, navija dolje među pukom, i ne želi čuti pokliče? Ništa, baš ništa. Oni ili ne čuju, ili ne vide, ili šute, ili retorički bježe od jasnih odgovora. Oni se igraju i poigravaju s vrućim krumpirom koji je odavno trebalo ohladiti. Eto, predsjednici je bilo potrebno dvadesetak dana da se oglasi i kaže: “Apsolutno apeliram kao predsjednica da se prestane s tim uzvicima...”. Usput misli da se sve može riješiti samo “kontinuiranom edukacijom i isticanjem da su takvi povici, koji vrijeđaju nekoga, povici rasizma, povici netolerancije, apsolutno neprihvatljivi”. Koji uzvici i koji povici, ostalo je u zraku. Karamarko je “ljut i žalostan” što ćemo s Italijom igrati pred praznim gledalištem. Je li spreman “Za dom spremni” nije još rekao. Kalkulira, izbori su blizu. Strah lijeve vlasti s Milanovićem na čelu, kad je ta tema u pitanju, duboko je ukorijenjen, a on se opravdava jer pere ruke od nogometa.

Istina je da pozdrav “Za dom spremni” vuče korijene iz 1566., još od Nikole Šubića Zrinskog, da je star eto 449 godina, ali je i činjenica kako je povijesno kompromitiran, jer ga je ustaški pokret usvojio i koristio kao stranački znak prepoznavanja, a za vrijeme NDH nametnuo ga je i državnoj administraciji i javnosti. Pavelić ga je koristio već 1932., a vjerojatno i ranije. Tim pozdravom završavale su i sve javne manifestacije za vrijeme ustaškog režima i nalazio se na službenim dokumentima NDH. U ustaškom simboličkom sustavu ovaj je pozdrav ekvivalentan nacističkom “Sieg Heil”, i zato je povijesno kompromitiran. Te činjenice morao bi, prije uporabe ovog pozdrava, biti svjestan svaki građanin Republike Hrvatske. Naravno, prije svih i svaki političar. Nije li tome tako, zašto se šuti? Zašto ni jedan odgovorni političar, koji obnaša neku odgovornu funkciju u državi, nije spreman braniti pozdrav “Za dom spremni”? I može li se uopće i treba li ući u bitku za tu vrstu povijesti? Ako je odgovor da, onda je vrijeme da se konačno utvrdi je li pozdrav “Za dom spremni” ustaški ili nije ustaški, te zavisno o tome donese odluka hoće li taj pozdrav biti dopušten ili zabranjen u Hrvatskoj. Jer posljednjih godina, uz prešutnu, pa i odobravajuću podršku dobrog dijela hrvatske javnosti, “Za dom spremni” iskače iz raznih interesnih ormara. Tako neki novokomponirani turbohrvati i superdomoljubi to pitanje žele proglasiti čak i borbom između nacionalnih i anacionalnih snaga, između domoljubnih i onih kojima je domoljublje ustašluk. A za to što se nakon pokliča “Za dom spremni” ne čuju ovacije, optužuju uvijek dežurno krivu petu kolonu. Zato očekujem da nas, obični neuki narod, naši veliki vođe Milanović, Grabar Kitarović, Karamarko i svita, pouče i jasno nam kažu jesmo li ustaše ili nismo kad uzvikujemo “Za dom spremni” i koliko su oni sami “Za dom spremni”.