Samo vlast i uvijek vlast, vlast pod svaku i za svaku cijenu – moto je najvećeg broja bahatih političara u hrvatskoj političkoj areni, koja se ponekad ne bi postidjela ni najžešćih borbi iz starorimskih gladijatorskih bitaka, ali uz premisu naših još nenapuštenih balkanskih manira. Jer, po njima je moguće zločesto se poigrati i hrvatskom zastavom, dati joj boje samo jedne stranke, HDZ-a, i besramno dirati u osjećaje svih građana.

Kakva je, naime, poruka koja se šalje svima nama kada mlada i očito u mnogočemu neiskusna i naivna Josipa Rimac, gradonačelnica Knina, u želji da se dodvori Kolindi Grabar Kitarović, kandidatkinji svoje stranke za hrvatsku predsjednicu, poklanja znamenitu hrvatsku 25-metarsku zastavu koja se vijori na 12-metarskom jarbolu kninske tvrđave? Ili je cijeli scenarij napisan negdje u HDZ-u, koji ionako vrlo često svojata i tu zastavu, i pobjedu u Domovinskom ratu, i stvaranje hrvatske države, i još mnogo toga, iako su baš uz njihove najpoznatije stranačke dužnosnike vezane najteže i najspektakularnije korupcijske afere i lopovluci. Usput, i darovateljicu zastave Rimac već se neko vrijeme istražuje jer postoji osnovana sumnja da je HDZ-ova gradonačelnica, kao privatna osoba, došla u posjed određene imovine na nezakonit način te je time počinila kazneno djelo.

Njezina bahata i nepromišljena izjava da ona kao gradonačelnica može pokloniti zastavu kome god poželi toliko je uzdrmala političku scenu da je o toj temi bila i rasprava u Saboru, gdje su najglasniji bili predstavnici HDSSB-a. Dinko Burić tako je poručio kako „poklanjati hrvatsku zastavu bilo kome znači da HDZ smatra da je Hrvatska HDZ, no Hrvatsku nije stvorio HDZ, već hrvatski narod i oni koji nisu pripadnici hrvatskog naroda, a stali su u obranu Hrvatske”. U osudama je izrečeno kako se eto neki rugaju svetinjama, da zastava nije suvenir, a posebno ne zastava s kninske tvrđave koja simbolizira hrvatsku slobodu i pobjedu u Oluji. A baš je sve to prisvojila gradonačelnica Rimac i iz usko stranačkih i sebičnih razloga prisvojila u ime samo jedne političke opcije, one HDZ-a. Uz to, Rimac je i slagala sve prisutne na HDZ-ovom skupu u Vodicama rekavši da je zastava tog jutra skinuta s tvrđave, i to gospođi Grabar Kitarović u čast, a bila je ispod ravnateljeva stola u Muzeju grada Knina. Predsjednička kandidatkinja Grabar Kitarović učinila je, pak, još jedan loš iskorak u kampanji jer nije smjela uzeti na dar zastavu koja kao nacionalno blago pripada svima, a ne samo njima – HDZ-u. Takve se svetinje niti poklanjaju, a niti prodaju. Budući da ju je primila uz poruku neka je izvjesi na Pantovčaku nakon pobjede, uz ovacije i pjesmu „Bože, čuvaj Hrvatsku“, stvarno – Bože nas sačuvaj! Drugi je gaf učinila jer umjesto da zastavu vrati, ona ju je poklonila, pa je zastava svetinja tako dobila oblik „štafete“. „Zastavu hrvatske snage i pobjede s kninske tvrđave, kao simbol zajedništva sa ženama koje su tijekom Domovinskog rata preživjele strahote ratnog zločina silovanja poklanjam vukovarskoj udruzi Žene u Domovinskom ratu“, objavila je. Reciklirati poklon, pa k tome i nešto što nije samo tvoje, znači darovano darovati - grijeh je koji stručnjaci opisuju kao sebičnost, indolenciju, škrtost, pa i nepristojnost.

Nakon svega posve je jasno kako su se dvije članice HDZ-a doista sebično poigrale vrijednostima koje pripadaju hrvatskom narodu i zastavu svetinju iskoristile u stranačke svrhe. Hrvatskom narodu tako je moguće ukrasti i zastavu koja pripada svima. A kako je tom pobjedom u Oluji udaren i pečat jednoj novoj i drukčijoj državi Hrvatskoj, znači da nam se i država uskopartijski krade, kako tko stigne i umije. Kako se pak odnosimo prema svetim simbolima svjedoči i izjava ravnatelja Muzeja grada Knina, Zvonimira Jelića: „Ako mi tko dođe i zatraži rashodovanu zastavu s tvrđave, jer mu se ženi sin, darujem mu je.”

Mogu li onda i ja dobiti tu zastavu na dar, kako, po kojim kriterijima i tko ih je i za koga napisao? I koju cijenu moram platiti? Da postanem član HDZ-a ili da se opet ženim?