Oko uhićenja Milan Bandića, jednog od najdugovječnijih i najpopularnijih političara, podigla se silna prašina. Nedjeljno uhićenje izazvalo je mnoge komentare i otvorilo nekoliko pitanja. Zašto baš sada, prije predsjedničkih izbora i prije ne tako dalekih parlamentarnih izbora, to više što je protiv njega od 2000. podignuto čak 300 kaznenih prijava? Skreće li se tako pozornost sa suđenja udbašima Perkoviću i Mustaču u Muenchenu? Zašto ga se sada tek sumnjiči za navodne mućke iz predsjedničke kampanje, a šutjelo se gotovo pet godina?

I tko su sve politički profiteri koji traže vjetar u leđa na uhićenju gradonačelnika Zagreba, kojeg su na tu dužnost nekoliko puta zaredom, i to gotovo petnaestak godina, izravno birale stotine tisuća građana? Je li Bandić uklonjen baš sada jer su njegovi nekadašnji partijaneri iz SDP-a svjesni opasnosti da bi im on mogao pomrsiti izborne račune? A Bandić je baš na to odgovorio pred sucem istrage: “Ovo je sve zbog mene, kako se ne bih kandidirao na sljedećim izborima...” U svom stilu potom je dodao: “Nikad i ni pod kakvim okolnostima neću ponuditi ostavku!” Nije li čudno da šefovi policije osobno izlaze u javnost i obavještavaju kada se uhite neki šverceri, a sada su, osim internet-priopćenja, ustuknuli i USKOK i DORH i MUP. Zbog odgovornosti prema građanima, a poštujući i demokratske standarde i običaje, morali su se oglasiti kako bi spriječili širenje najrazličitijih špekulacija. To više jer je riječ o čovjeku koji je 2010. ušao u drugi krug predsjedničkih izbora, a prošle je godine njegova lista osvojila najviše glasova u Zagrebu, dok je on sam dobio povjerenje građana da upravlja godišnjim budžetom od sedam milijardi kuna. Ovako, kad se čitaju sumnje protiv Bandića, ostaje i pitanje nije li riječ o nategnutoj “optužnici” prema političkom protivniku? Naravno, još ne znamo ne skriva li se iza ovih inkriminacija nešto mnogo jače i teže, ali čitajući USKOK-ovo priopćenje, financiranje predsjedničke kampanje iz 2009. godine trebalo bi biti najteže nedjelo! Bandić je osumnjičen za utaju poreza. Sam je prijavio primitak donacija od 8,6 milijuna i troškove od 15,2 milijuna. Sada se USKOK hvata za detalj da su uplate na račun stizale i nakon što su završili izbori, i to više od 24 milijuna, te da se prema Zakonu ti prihodi smatraju drugim dohotkom za koji je valjalo platiti porez. Bandić ga nije platio jer mu tada to nitko nije rekao, niti je to mogao znati iz postojećih propisa. Uz to, i USKOK, i Porezna i policija imali su te podatke pod nosom četiri godine! Sumnje u zapošljavanje nekih ljudi ne mogu opravdati spektakularno uhićenje. Jer, hoće li još danas uhititi premijera Milanovića i društvo koji su zaposlili na stotine podobnih i nesposobnih? Terete Bandića što je novinarku Milu Horvat službeni auto odvezao na operaciju, a ona se oglasila i platit će “štetu”. Hoće li uhititi premijera Milanovića jer je prije godinu dana Vladin avion sletio na Krku, s objašnjenjem: “Premijer je u privatnom posjetu i ne želi da ga se snima.” I još o pogodovanju Petru Pripuzu za odvoz glomaznog otpada. Čovjek zapošljava 2000 ljudi, duže od deset godina godišnje ima profit od 40 do 60 milijuna kuna, a sada mu je kao Bandić pogodovao za posao od 7,7 milijuna. Bit će i te kako teško dokazati da je Bandić “zaslužan” što je Pripuz prenaplatio cijenu... Uglavnom, obračun s Bandićem Milanović je najavljivao još od prošlih lokalnih izbora, javno ga optužujući za korupciju. No, akcija uhićenja nije smjela uletjeti u kampanju za predsjednika, a sljedeća je godina izborna. Ako sruši Bandića šef SDP-a Milanović vjeruje da će ojačati, a u borbi za glasove u političkoj areni očekuje novu raspodjelu snaga. Vjeruje u rasap Bandićeva biračkog tijela, i očekuje profit za SDP. Ali, morao bi znati da će profitirati i HDZ jer Bandić je uzimao glasove i na jednoj i na drugoj strani. Zaboravio je i na ORaH, a i na to da je Milan Bandić popularan i tvrd orah. Zato Milanović ne može biti siguran da će bolje kukurikati kad se riješi Bandića.