Na hrvatskoj političkoj sceni još se uvijek lome koplja oko pitanja je li ministar financija Zdravko Marić u nekoj vrsti sukoba interesa jer je bio u skupini vodećih ljudi Agrokora.

Opozicija je sve glasnija i traži izglasavanje nepovjerenja jednom od ključnih ljudi u vladi Andreja Plenkovića. Što bi i tko time dobio teško je razumjeti jer stanje u državi ionako nije bajno pa novi “potres” može svima štetiti. Umjesto neprekidnog spočitavanja jedni drugima za loše učinjeno ili neučinjeno, naši političari trebali bi prevladati svoj ego i uključiti razum. Razlike u političkoj opredijeljenosti nikako ne bi smjele zatomiti opće hrvatske interese. Koliko je zapravo nerazumijevanja u samom političkom vrhu Hrvatske razvidno je i neprekidnom upitnom potporom mostovaca HDZ-ovoj vladi Andreja Plenkovića. Da, sastavili su Vladu iz interesa, a ne iz razuma i prihvaćanja općih načela demokracije.

U Njemačkoj je još uvijek na vlasti koalicija SDP-a i CDU/CSU-a. Ta crno-crvena koalicija, kako je zovu, uspješno postoji već niz godina na njemačkoj političkoj sceni, iako potpuno suprotnih političkih pozicija. I jedni i drugi svjesni su ne samo stanja u Njemačkoj već i daleko šire, u Europi i svijetu. Svjesni su kako samo ujedinjeni u svojoj različitosti mogu biti uspješni. Naravno da među njima ima različitih shvaćanja u pristupu pojedinim pitanjima i problemima, ali u finalu se dolazi do zajedničkih rješenja.

Kod nas u Hrvatskoj već godinama nismo nešto takvo primijetili jer kao da je kužno sve ono što drugi predloži ili kaže. Najbolji su nam primjeri saborske rasprave i predlaganje amandmana. Zar zaista toliki niz godina gotovo ni jedan amandman opozicije, bilo lijeve ili desne, svejedno, nije kvalitetan? Rasplet opozicija - Agrokor - Marić - Vlada nije na pomolu. Gdje je tu interes nas “običnih” građana? Nas kao da i nema! Vidjet ćemo hoće li Most glasati za opoziv ministra financija Zdravka Marića ili neće. Kako kaže Petrov: Da, samo ako se na bilo koji način pokažu točnim različite sporne okolnosti u kojima se našao kao bivši zaposlenik Agrokora i član Vlade. U isto vrijeme mostovac Miro Bulj javno poručuju da će glasati za opoziv HDZ-ova nestranačkog ministra financija. Tako bi po ovom pitanju Most mogao biti podijeljen, što onda sigurno ne bi dovelo do smjene ministra jer bi SDP-ovu inicijativu trebao podržati cijeli Most. Postavlja se i pitanje hoće li Plenković morati biti “stroži” u odnosima prema parterima u Vladi ili će se ovakvo stanje neprekidne nesigurnosti opstojnosti Vlade ponavljati s nekim novim momentima.

U isto vrijeme kada se, što je potpuno razumljivo, bavimo pitanjem opstanka ili odlaska hrvatske Vlade, pitanje gužvi na granici sa Slovenijom pokazuje svu oprečnost hrvatskog političkog establišmenta. Dok naša predsjednica piše Europskoj komisiji kako su naši građani prelazili granicu brže dok nismo bili u EU-u, dotle ministar policije govori o potrebi strpljenja jer se radi o sigurnosti ljudi koja je ugrožena rastućim terorizmom. I predsjednica i ministar su u pravu. Pitam se jesu li u pravu i oni koji kažu kako je još slovenski ministar Erjavec rekao da će Slovenija “zagorčati” Hrvatskoj turističku sezonu jer osporavamo arbitražu oko granice u Savudrijskoj vali? Sve skupa nije dobro. Stvaranje negativnog ozračja i nesnošljivosti među susjedima nikako ne pridonosi boljitku i napretku tih odnosa. Moje iskustvo, prošao sam ovih dana nekoliko EU granica, govori o prijekoj potrebi za racionalnijim i razumnijim pristupom ovom problemu. Prešao sam hrvatsko-slovensku granicu na Metliki. Bila su 2-3 osobna automobila ispred mene. Prva kontrola hrvatske policije pa onda druga slovenske policije. Iako sjede u kućicama jedni pokraj drugih, obje strane vrše istu kontrolu. Ovdje se već moglo uštedjeti nekoliko minuta da su obje policije bile u jednoj kućici te zajedno izvršile kontrolu. Netko će reći - Slovenija je u šengenskom režimu, a Hrvatska nije. To je točno, ali uredbom Europske komisije ionako je šengenski režim privremeno suspendiran! Putovanje prema Njemačkoj nastavio sam kroz Austriju. Na slovensko-austrijskoj granici po izlasku iz tunela Karavanke usporenije se vozi dok policija, uz nekoliko naoružanih vojnika, letimično kontrolira putnike i putovnice. S kamionima i autobusima je procedura nešto usporenija. Najduže čekanje bilo je na granici između Austrije i Njemačke kod Salzburga. Ovdje je već formirana kolona u tri reda duga do jedan kilometar dužine. Razvrstavanje je za putnička vozila i autobuse te kamione. Vožnja u tim kolonama je između 35 minuta i jednoga sata, ovisno o prilljevu vozila na granični prijelaz, ali i kontroli, jer se poneka osobna vozila šalju na dodatnu sigurnosnu provjeru. Nema trubljenja, kao proteklih dana na slovensko-hrvatskim graničnim prijelazima. Naravno, nitko nije sretan što mora gubiti dragocjeno vrijeme u kolonama, ali “spavači” među teroristima upravo računaju na smanjenje budnosti policije i ljudi.

Ono što ljude u Europi još više brine jesu ponašanje i potezi velikih sila oko Sjeverne Koreje, Sirije i zveckanje atomskim oružjem. Dok Trump šalje američku flotu prema Sjevernoj Koreji, dotle njegov “pandan” Kim Jong-un odgovara kako će Ameriku pretvoriti u prah! I jedna i druga prijetnja vrlo su ozbiljne. U isto vrijeme Rusija stavlja veto na rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, što još više komplicira ionako zategnute odnose među velikim silama. Sve je više pitanja koja se nameću. Jedno je jedinstveno za sve: Ima li, zaista, svjetla na kraju tunela? Prema sadašnjem stanju stvari, poziv na razum i uvažavanje može odgovoru na to pitanje pozitivno pridonijeti, a do tada ostaje nam samo nadati se.