Prije nekoliko dana završena je 53. konferencija o sigurnosti u Münchenu. Velik broj čelnika odgovornih za pitanja sigurnosti iz Europe, ali i visokorangiranih dužnosnika iz SAD-a pokušao je odgovoriti na izazove današnjeg vremena, ali i novonastalih odnosa nakon izbora novog američkog predsjednika Donalda Trumpa.

U svojim izlaganjima na konferenciji američki potpredsjednik Mike Pence i ministar obrane James Mattis pokušali su sugovornicima, ali i europskoj javnosti iznijeti uvjeravanja kako Trump i njegova administracija podržavaju Europu kao važnog partnera u ovom dijelu svijeta. Međutim, ono što pažljivim promatračima nije promaknulo jest činjenica kako u njihovim izlaganjima zapravo nije bilo ni riječi o potpori jedinstvu i snazi Europske unije, nego su govorili općenito o Europi država. Baš ta činjenica govori o tome kako Sjedinjene Američke Države zapravo gledaju na Europsku uniju, odnosno na događaje u njoj. Dobro je znano kako je Trump podržavao Brexit a time i trenutačnu krizu u kojoj se nalazi Europska unija, posebno s dolaskom velikog broja izbjeglica u Europu. Govoreći na konferenciji, američki potpredsjednik Mike Pence rekao je da će SAD biti “nepokolebljiv” u potpori NATO-u i držati Rusiju odgovornom za stanje u Ukrajini. Time je zapravo želio umiriti europske saveznike zabrinute izjavama predsjednika Trumpa da je NATO “zastario” i da kani poboljšati odnose s Moskvom. “Predsjednik Trump vam poručuje: SAD će biti nepokolebljiv u potpori Savezu”, rekao je Pence europskim čelnicima okupljenima na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu. “I danas i uvijek SAD će biti vaš najveći saveznik. Trump i američki narod potpuno su predani našoj transatlantskoj uniji”, dodao je Pence. Koliko god to zvučalo lijepo, čini se da Penceovo uvjeravanje nije baš prihvaćeno ni kao iskreno ni kao smirujuće. To se moglo razabrati i iz onoga što su na konferenciji kazali europski diplomati i političari te posebno analitičari euroatlantskih odnosa, koji su zabilježili kako jamstva da stupovi američke vanjske politike ostaju netaknuti nisu bila baš uvjerljiva. Iznoseći vanjskopolitičku i sigurnosnu strategiju nove američke administracije, Pence je rekao da Washington “i dalje Rusiju drži odgovornom” glede Ukrajine, iako Trump pokušava s njome naći “novi zajednički jezik”. Moskva mora poštovati sporazum o primirju iz Minska i prestati s vojnim operacijama na istoku Ukrajine, istaknuo je Pence. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je u svom izlaganju bio vrlo jasan. Iznio je vrlo oštre kritike prema NATO-u rekavši kako je NATO bio i ostao institucija hladnog rata i u mislima i u srcu. NATO je, rekao je Lavrov “elitni klub država” koje upravljaju svijetom a koji ne može dugo funkcionirati. Osim toga, iznio je stajalište da je potreban novi svjetski poredak, u kojem bi zapadne države trebale imati manji utjecaj. U tom bi poretku svaka država trebala definirati svoj vlastiti suverenitet. Federica Mogherini, koja redovito inzistira da su Europi iznimno važna pitanja poput klimatskih promjena ili učinkovitog funkcioniranja UN-a, više je puta izrazila svoje rezerve oko odnosa nakon dolaska Trumpa. Ona je, prije nekoliko dana u Washingtonu, pozvala SAD da se ne miješa u europsku politiku. Ne treba zaboraviti da su i Donald Tusk i Jean-Claude Juncker nakon izbora Trumpa izrazili svoju zabrinutost njegovim izborom, posebno u svezi s novom trgovinskom politikom. Münchenska konferencija o sigurnosti nije se bavila samo tom tematikom. Posebna je pozornost posvećena građanskom ratu u Siriji, sukobima na Bliskom istoku, nuklearnom ugovoru s Iranom i problematikom vezanom uz izbjegličku krizu.

Ono čemu se davao poseban naglasak na konferenciji izjava je američkog potpredsjednika Pencea, koji je prenio jasnu poruku Donalda Trumpa kako će SAD ispuniti svoje obveze prema transatlantskom savezu. U svojim prijašnjim nastupima američki je predsjednik prozvao svoje NATO partnere da i oni ispune svoje obveze, posebno kada su u pitanju izdvajanja od 2 % bruto nacionalnog dohotka (BDP) za obranu. Kako bi se bolje razumjela ta Trumpova poruka, evo nekoliko informacija o tome kako se države članice NATO saveza odnose prema tom pitanju. Premda se neke države članice ponašaju kao da se to njih ne tiče, treba istine radi reći koje od njih ispunjavaju dogovorene kvote. NATO ukupno raspolaže s 900,5 bilijuna američkih dolara, od čega čak 650 bilijuna otpada na Sjedinjene Američke Države, 60 bilijuna na Ujedinjeno Kraljevstvo, 44 bilijuna na Francusku, 40 bilijuna na Njemačku te ostatak na ostale zemlje članice. Ako se pogleda postotak izdvajanja za obranu, onda je SAD na prvom mjestu izdvajajući 3,62 % BDP. Zanimljivo je da je Grčka druga s 2,46 %. Slijede Poljska s 2,18, Estonija s 2,04 i Ujedinjeno Kraljevstvo s 2,07 %. Ispod dogovorene granice su Francuska s 1,8 %, Turska s 1,69, Njemačka s 1,18, Kanada s 1,0 i Italija, 0,95 %. Sve ostale članice ulažu još manje, pa tako i Hrvatska. Kako će se i što događati nakon münchenske konferencije o sigurnosti i na koji će način reagirati Europska unija, pitanja su o kojima će se još raspravljati. Ono što je vidljivo nešto je ublaženiji vokabular američkih dužnosnika, ali i potreba jačeg zajedništva Europske unije kao glavnog čimbenika u novim političko-gospodarskim odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama.