Svjedoci smo svakodnevnog potpisivanja dokumenata od strane novog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Sve su to uredbe koje zapravo ne predstavljaju zakonske obveze, nego su to samostalne odluke predsjednika SAD-a.

Ne sjećam se da je netko od prijašnjih predsjednika SAD-a potpisao toliko odluka u tako kratkom vremenu. Jedna je posebno zaintrigirala Europu, jer se radi o neprihvaćanju izbjeglica, ali i zabrani dolaska u Ameriku ljudi iz država s pretežito muslimanskim stanovništvom. Trump, čiji su korijeni iz Europe, točnije iz Njemačke, kao da ne shvaća kako su zapravo strani useljenici podigli Ameriku. Više od pet milijuna ljudi samo preko Hamburga stiglo je u “obećanu zemlju”. Još davne 1683. godine osnovano je prvo veće naselje od strane Nijemaca. Bio je to Germantown, u Philadelphiji.

Dok se Trump bavi raznim zabranama i ukidanjima nekih Obaminih odluka, Europa je na Malti pokušala iznaći načine kako spriječiti dolazak novih milijuna izbjeglica. Prema nekim procjenama tijekom 25 godina, od 1991. do 2015. godine, gotovo 24 milijuna ljudi došlo je u Njemačku, a u isto to vrijeme gotovo 19 milijuna ju je napustilo. Dakle, računa se da je njih oko pet milijuna ostalo u toj zemlji. Posebno je to bilo vidljivo 2015. godine dolaskom velikog vala izbjeglica. Zanimljivo je i to da među migrantima nisu bili samo oni iz ratom zahvaćenih zemalja. Danas uz Sirijce, Afganistance i Iračane dolaze migranti iz Italije, Španjolske, Portugala, ali i iz Turske, zemalja Magreba (Maroko, Alžir, Tunis), zapadnog Balkana. Petina tih koji dolaze mlađi su od 35 godina, trećina mlađa od 16 godina, a 70 posto su muškarci. Naravno, razlike u vjeri, kulturi i jeziku stvaraju velike probleme. Osim toga, treba znati da prema procjenama Njemačku imigracije koštaju između 25 i 35 milijardi eura. Kada se to sve sagleda onda su ponašanja i postupci Donalda Trumpa više nego jasni. On jednostavno želi Njemačku, kao najjaču europsku državu, baciti na koljena. Jačanje eura prema američkom dolaru samo je jedan od razloga. Drugi dio je jačanje gospodarstva i životnog standarda, u Njemačkoj i Europi, koji je također u njegovu fokusu. Trump se ponaša prije svega kao biznismen, a ne kao političar. Kako će se i na koji način tome oduprijeti Europa? Gospodarska kriza, koja je zapravo došla iz Amerike, i koja je globalno gledajući uz velike poteškoće uspješno riješena, Europi postavlja brojne izazove. EU kao zajednica suverenih država unutar sebe doživljava brojne probleme. Nakon izlaska Velike Britanije iz Unije, sada i kandidatkinja za francusku predsjednicu Marine LePen u svojim predizbornim nastupima koristi slogan Frexit, što bi značilo izlazak Francuske iz Europske unije. Zato i ne čudi izjava jednog novoimenovanog američkog veleposlanika kako Amerika smatra da će se Europska unija raspasti. Tako je i više nego vidljivo da politika Donalda Trumpa zapravo igra na kartu slabljenja Europske unije, a time i jačanja dominacije SAD-a. Dobro je da su čelnici Europske unije na Malti ovih dana pokazali do sada malo viđeno jedinstvo. Svojim su odlukama pokazali Trumpu kao je zajedništvo važnije od soliranja.

Što su to odlučili europski lideri na Malti? Jedan od najvažnijih koraka u zaustavljanju dolaska novih izbjeglica u Europu jest spremnost da se u Libiji, u suradnji s UNHCR-om, osnuju prihvatni centri za migrante. Napori na stabilizaciji Libije sada su najvažniji. EU će učiniti sve što može kako bi pridonijela tom cilju. Ono što je također u fokusu EU-a to je stvaranje kapaciteta koji bi u Libiji omogućili preuzimanje kontrole nad svojim teritorijem, kako kopnenim tako i morskim granicama. Tu se ponajprije misli na borbu protiv krijumčara svih vrsta, posebice ljudima. Tom prigodom potpisan je i talijansko-libijski sporazum, uz punu potporu svih članica EU-a, u kojem je preuzeta obveza financiranja migrantskih kampova u Libiji u kojima će upravljati libijsko ministarstvo unutarnjih poslova. U tim kampovima, od kojih neki već postoje, boravit će migranti dok ih se ne deportira, ili dok se dobrovoljno ne odluče za povratak u svoju zemlju. Kao prioritetne mjere koje treba poduzeti u vezi sa srednje-mediteranskom rutom, EU navodi obuku, opremanje i potporu libijskoj obalnoj straži i drugim tijelima, zatim daljnje napore na razbijanju krijumčarskih lanaca i organizacija, pomoć lokalnim zajednicama u Libiji, posebice u obalnom području i kopnenim granicama na migrantskoj ruti kako bi im se popravila socijalno-ekonomska situacija. Nadalje, navodi se i osiguranje primjerenih prihvatnih centara u Libiji, suradnja s UNHCR-om i Međunarodnom organizacijom za izbjeglice, poticanje dobrovoljnog povratka izbjeglica, jačanje informacijskih aktivnosti usmjerenih prema migrantima u Libiji i zemljama njihova podrijetla i tranzita, te pomoć u smanjenju pritiska na libijske kopnene granice kroz jačanje kapaciteta za kontrolu granica.

Ostaje još pitanje mogućeg novog vala izbjeglica koji bi mogli doći preko Grčke i Turske. Ako se zna da je na zemlji tridesetih godina dvadesetog stoljeća broj ljudi s 2,5 milijardi povećan na 7,4 milijarde, te da će se prema procjenama UN-a do 2030. taj broj povećati na 8,4 milijarde s tendencijom porasta do 2050. na 9,6 milijardi, teško se može sagledati problematika migracija, izbjeglica, prognanika ako svijet ne ujedini svoje snage i resurse. Samo konkretnom pomoći na zaustavljanju ratnih stradanja ljudi i ulaganjima u infrastrukturu i gospodarstvo ugroženih država moguće je iznaći bolje rješenje za zaustavljanje izbjegličke krize kao principa za preživljavanje.