Njemački su peradari suočeni s katastrofalnim posljedicama koje će izazvati nova ekspanzija ptičje gripe izazvane virusom H5N8. Samo u pokrajinama Donja Saska i NRW ima najviše peradi u Njemačkoj - tu je više od 13 milijuna komada.

Prema posljednjim informacijama blokirana su cijela područja na kojima se pojavila ptičja gripa. Do sada je moralo biti ubijeno više od 100.000 komada peradi. Samo u jednom području oko Cloppenburga uništeno je 16.000 purica i 92.000 kokoši. Osim brze reakcije sanitarnih i drugih organa, nažalost, ne očekuje se tako brzo prestanak ove epidemije. Koliko je opasnost od proširenja velika, pokazuje i podatak da je poznati i jedan od najvećih zooloških vrtova u Njemačkoj, onaj u Kölnu, zatvorio vrata posjetiteljima. Tu su još iz Tierpark Hegenbeck u Hamburgu i Opel-Zoo u hessenskom Kronbergu koji su na prvu informaciju o ptičjoj gripi zbog opreza također zatvoreni. Do kada će biti takvo stanje, teško je odgovoriti.

Zašto sam počeo današnju kolumnu s informacijama o problemima koji su izazvani ptičjom gripom u Njemačkoj? Razlog je vrlo jednostavan, zato što smo mi u Hrvatskoj suočeni s jednom drugom napasti. Riječ je o salmoneli u proizvodima od piletine i puretine. Zanimljivo je da je tek smrt jednog djeteta natjerala u akciju one koji trebaju brinuti o zdravstvenoj ispravnosti prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj. Situacija sa salmonelom pokazuje koliko je ulazak Hrvatske u EU i otvaranje tržišta svim mogućim proizvođačima i proizvodima, ne samo iz Europe nego i iz cijelog svijeta, zapravo donijelo dobroga, a koliko lošeg. Ako se sagleda sve ovo što sam napisao i kada se uključe u to bezobzirni i beskrupulozni uvoznički lobiji te gramzljivci za profitom, onda nije čudno da se događa ovo sa salmonelom. Bilo je kod nas i prije salmonele, ali ne u tako velikim količinama. Ili mi to nismo znali? Staro meso, uglavnom zamrznuto, dolazi u trgovine velikih lanaca pa onda i na naše stolove. Neki od domaćih nazoviproizvođača koriste sve moguće načine kako doći do takvog mesa ili jaja te ih plasirati kao svoj proizvod. Izgleda da će novi ministar uvesti reda na tom tržištu. No pitam se kako uvesti red među onima koji ne prežu od kriminalnih radnji kako bi se domogli novca. To je obveza naših inspekcijskih organa koji ne bi trebali spavati na lovorikama koje su dobili za otkrivanje salmonele u brojnim trgovinama i kod brojnih proizvođača, nego da i dalje rade posao za koji su kvalificirani i plaćeni.

Nekih prijašnjih godina pisao sam o tome što će za nas kao potrošače donijeti otvaranje stranih trgovačkih lanaca. Upozoravao sam kako je jedna “mala” zemlja u okružju globalizacije zapravo suočena s vlastitom egzistencijom kada se otvori za to veliko tržište. Upozoravao sam kako će se dogoditi, ako se ne postavimo rezolutno u zaštiti hrvatskog proizvođača i hrvatske proizvodnje, bezbroj neželjenih događaja. Zanimljivo je kako ti trgovački lanci u svojim domicilnim zemljama grčevito brane svog proizvođača i njegov proizvod. Razumljivo, jer su njihovi proizvođači dobro organizirani, a njihove vlade znaju da su to njihovi birači na koje treba paziti. Na policama u trgovinama koje se nalaze u domicilnim državama najveći je dio baš proizvoda iz tih zemalja. Hrvatskog proizvoda uglavnom nema. Tu i tamo mogu se naći Vegeta, ili oblatne iz Đakova, ili neki konzervirani proizvod od povrća. U isto vrijeme na policama u Hrvatskoj nalazi se najviše proizvoda stranih proizvođača. Tako zapravo hrvatski proizvod nikako da nađe put na police u Njemačkoj, Austriji, Španjolskoj, Italiji ili nekoj drugoj državi iz Europske unije. Gledajući i uspoređujući cijene istih proizvoda u inozemnim i domaćim trgovinama i lancima istih tvrtki moram reći da su cijene za isti proizvod kod nas veće nego u istim trgovinama koje se nalaze u tim državama. Zato me raduje potez naše EU parlamentarke Biljane Borzan koja je zatražila kontrolu kvalitete istih proizvoda u Hrvatskoj koji se proizvode i plasiraju u domicilnoj zemlji. Reakcije naših kupaca i žalbe kako proizvod kupljen kod nas nije iste kvalitete opravdane su. To mogu potvrditi iz osobnog iskustva. Moja je majka upotrebljavala jednu jedinu kremu od kada je znala za sebe. Uglavnom smo joj donosili tu kremu iz Njemačke. Kada se Hrvatska otvorila ta se krema mogla kupiti i kod nas. Bila je to velika razlika. Nažalost, njezino je lice to najbolje osjetilo. Tako smo joj nabavljali tu istu kremu i dalje iz Njemačke. Naši proizvođači praška za pranje rublja usvojili su vrhunsku tehnologiju i mogu konkurirati ostalim europskim proizvođačima. Onda se otvorilo hrvatsko tržište i došli su inozemni prašci, ponekad i s prihvatljivijim cijenama, ali ne istom kvalitetom kao i “originali” u zemlji podrijetla. Mnogi se vlasnici novih automobila žale kako isti automobil nije istovjetan kao onaj koji se kupuje u Njemačkoj, Francuskoj ili Italiji. Perilice za rublje poznatih njemačkih tvrtki zapravo na naše tržište dolaze iz drugih zemalja, uglavnom izvan Europske unije. I tako dalje, i tako dalje. Oni iz EU-a kažu kako nije dopušteno zatvarati tržište i reklamirati hrvatski proizvod, jer se time narušava konkurentnost za njihove proizvode. Ma, baš me briga! Ja kažem KUPUJMO HRVATSKO! Kupujmo naše, domaće, jer time pomažemo ne samo našim proizvođačima, nego i sebi. Ali naši se proizvođači moraju udružiti kako bi bili konkurentniji i kako bi svojim nižim cijenama pridonijeli prodaji svog proizvoda.