Situacija s izbjeglicama koje su došle i još uvijek dolaze u Europu sve je alarmantnija i upozoravajuća. Posebno je teška situacija u Njemačkoj, u koju je protekle godine ušlo više od milijun izbjeglica.

Njemačka kancelarka Angela Merkel pod svakodnevnom je “paljbom” oponenata koji traže zaustavljanje priljeva novih izbjeglica. Posebno se njemačka javnost uzbudila nakon događaja u Kölnu, Stuttgartu, Hamburgu i nekim drugim mjestima tijekom proteklih blagdana kada su izvršeni brojni napadi na žene od strane velikih skupina imigranata. Opravdanja nekih ovdašnjih političara, zaštitnika ljudskih prava i nevladinih organizacija, kako bi Europljani trebali biti tolerantni i uvažavati njihovu kulturološko-socijalnu različitost, ipak “ne pije vodu”. Što to zapravo znači? Nije li to tihi poziv na islamizaciju Europe i zatiranje njezinih kršćanskih korijena? Boraveći u zemljama arapskog svijeta, bio sam u prigodi posjetiti njihova svetišta i religijske ustanove. Kako je u mome društvu bilo i žena, prihvaćajući te različitosti, uvažavali smo kako pokrivanje glave i tijela, tako i nemogućnost ulaska na određena mjesta gdje je “ženama ulaz zabranjen”. I sada ja pitam - trebamo li se mi u Europi isto tako ponašati u vlastitoj kući ili bi bilo normalno da oni koji nam dolaze u goste uvažavaju naše kulturološke, religijske i socijalne običaje, propise i zakone? Imam podosta prijatelja iz tog svijeta i s njima uvijek nalazim zajednički jezik. Nisu svi tako ekstremni kao nažalost sve veći broj onih koji dolaze u Europu tražeći azil, jer su u svojim državama ugroženi! Oni koji se tako ponašaju u velikom broju izazivaju otpor i nerazumijevanje sredine u koju dolaze. Jedan od velikih problema s kojim se susreću policijski i imigracijski organi EU zemalja u koje izbjeglice dolaze je neimanje osobnih dokumenata kako bi ih se moglo identificirati. Njihova su objašnjenja uglavnom ta kako su sve dokumente izgubili bježeći iz svoje zemlje. Zanimljivo da gotovo nitko od njih nije izgubio svoj mobilni telefon, iPod. Redovito imaju najmodernije uređaje. Pitam se tko za njih plaća korištenje tih uređaja?

Posljednji događaji u Njemačkoj, s izazivanjem incidenata, tjeraju vodu na mlin svima onima koji su protiv širokog i velikog dolaska izbjeglica. Možda je Angela Merkel pogriješila kada je, saznavši za one izbjeglice na kolodvoru u Budimpešti, rekla da mogu slobodno doći u Njemačku! Onda Mađarska zatvara žicom svoju granicu. Onda stotine tisuća izbjeglica kreće novim pravcem, tzv. balkanskom rutom. Onda se Slovenija žicom ograđuje prema Hrvatskoj, Austrija postavlja “tehničke prepreke” i zatvara svoju schengensku granicu. Onda bavarski premijer Horst Seehofer naglašava kako Njemačka ne može svladati problem priljeva tolikog broja izbjeglica (on računa s najviše 200.000 godišnje). Onda Češka, Slovačka, Poljska, Mađarska i još neke druge države ne žele primati izbjeglice i kvote koje propisuje EU.

Tako se postavlja pitanje - što i kako dalje? Nije li se Europska unija našla pred nepremostivom zaprekom? Hoće li izbjeglice srušiti sve postulate Europske unije? Što je sa Schengenskim sporazumom i otvorenom granicom između država Europske unije? Koja je budućnost ideje o ujedinjenoj Europi? Sve su to pitanja koja traže odgovore do kojih će se teško doći.

A gdje je u tome svemu Hrvatska? Dok se članovi bivše vlade nadaju kako će nova vlada nastaviti ono što su oni započeli otvarajući granicu i prihvaćajući sve izbjeglice, dotle se u javnosti sve više javlja strah od mogućnosti da Hrvatska postane izbjeglički hot spot! Hrvatska je tijekom ranih devedesetih prihvatila stotine tisuća izbjeglica iz BiH. Hrvatska je uvijek suosjećala s prognanicima i izbjeglicama, tako da joj nitko ne može spočitavati njezinu neosjetljivost za taj problem. Međutim, što dalje? Nije li to pitanje potrebno prebaciti na jug Europe prema Grčkoj, koja bi trebala prva štititi schengensku granicu? Koju ulogu igra Turska i što ona zapravo traži od Europe zauzvrat?

Europska unija se danas nalazi na najtežem ispitu nakon recesije. Disonantni tonovi članica EU pokazuju kako zapravo jedan dobro zamišljen projekt, kao što je EU, nažalost ima puno nedorečenosti. Sve u svemu, EU nije SAD. Nismo se pomaknuli od početka kada se stvarala Europska zajednica za ugalj i čelik.

Koji je daljnji scenarij? Prema svemu sudeći, Njemačka će morati ograničiti dolazak izbjeglica. Prema najnovijim podatcima postotak onih koji odobravaju politiku Angele Merkel glede izbjeglica i njihova zadržavanja u Njemačkoj je ispod 49 %. To je gotovo prepolovljeni broj postotka s početka izbjegličke krize. Hoće li zatvaranje granica, postavljanje žilet-žice, stroža kontrola i brže protjerivanje onih koji ne mogu dobiti azil i onih koji su se ogriješili o zakonu i druge mjere uroditi plodom? To je teško reći. Odluke o tome kako će se povećati broj graničara i policije do sada nisu donijele pozitivne pomake. Pitanja koja si postavljaju ne samo Nijemci već i velik dio europske javnosti - nije li zapravo ova vrsta “izbjegličkog cunamija” prijetnja gospodarski prejakoj Njemačkoj i Europi.

I dok se čekaju odgovori na sva ta pitanja, Hrvatska dobiva svoju novu vladu koja bi trebala u tom smjeru nešto učiniti. Samo, bojim se da Slovenci u međuvremenu ne postave žilet-žicu u Savudrijskoj vali, Srbi na Dunavu, BiH kod Pelješca, Crnogorci na Prevlaci. I što onda?