Gledajući događanja u SR Njemačkoj vezana uz priljev i prihvat izbjeglica koje preko Grčke, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Austrije pokušavaju naći utočište u toj državi, vidljivo je nejedinstvo ne samo unutar parlamentarnih stranaka nego i u samoj koaliciji između CDU-a i CSU-a.

Naravno da je nakon prolaska iz Austrije u Njemačku na prvom "udaru" izbjegličkog vala Bavarska. Šef CSU-a Horst Seehofer sve glasnije izražava svoje neslaganje s kancelarkom Angelom Merkel koja je dosljedna u prihvatu izbjeglica. Naravno da sama Njemačka ne može prihvatiti sve brojnije izbjeglice jer su i njezini financijski i smještajni kapaciteti nedostatni. Zato traži potporu u jedinstvu ostalih članica Europske unije. Disonantni tonovi koji se sve glasnije čuju među državama pokazuju kako je EU zapravo još uvijek ili još samo gospodarska asocijacija država Europe, a ne i politički ujedinjena. Događanja u Parizu, Bruxellesu i drugdje vezana uz terorističke napade još više pogoduju protivnicima plana prihvata izbjeglica koje zastupa Angela Merkel. Takozvani spavači koji se skrivaju među izbjeglicama, osim velike opasnosti od terorističkih akcija, zapravo najviše štete samim izbjeglicama. Hoće li i kada same izbjeglice shvatiti kako su oni latentna opasnost i prepreka za njihov prihvat u europske države, ali i druge države u svijetu teško je reći. Njihov je cilj Njemačka, Švedska i još poneka EU država i jednostavno ili ne mogu ili ne žele sagledati probleme s kojima smo suočeni. Hrvatska je svjesna što znače izbjeglice i problemi vezani uz njih. Milijun je njih tijekom ranih devedesetih prošlo Hrvatskom ili u njoj našlo svoj novi dom. Zato se i ne treba čuditi da smo posebno senzibilirani za izbjeglice i njihove probleme. Međutim, Hrvatska i njezini građani, nevladine organizacije i druge humanitarne udruge moraju o tim pitanjima biti suglasni s ostalim državama Europe. Mi nismo i ne smijemo biti otok već dio europskog kontinenta. U protivnom će Hrvatska postati ne tranzitni centar nego "logor" za sve one koji ne mogu dalje od šengenske granice. Pregovori između EU-a i Turske kao i između Turske i Grčke trebali bi dati rješenje bar dijela svih problema nastalih ovom izbjegličkom krizom. Posljednji događaji vezani uz rušenje ruskog aviona iznad Turske i zategnuta situacija koja je time prouzročena nikako ne donose ništa dobroga. Bipolarna podjela svijeta i hladnoratovska atmosfera vodi vodu na mlin onima koji su krivci za sadašnju izbjegličku krizu. Članice NATO-a s jedne i Rusija s druge strane suočene su s velikim izazovom. Pozivanje na mir i uzdržanost mora prijeći u konkretnu suradnju svih zainteresiranih strana. Prisjetimo se Afganistana i događanja u tom dijelu svijeta. Reakcije jedne strane na akcije druge strane dovode Osama bin Ladena i njegove fanatike u središte zbivanja i terorističkih napada diljem svijeta. Danas imamo ISIS i njegove sljedbenike koji su još žešći i radikalniji od talibana. Tu je još i pokret Boko Haram sa svojim ekstremistima. Sagledavajući sve te skupine koje prijete uljuđenim zemljama svijeta bilo kojeg svjetonazora moramo se upitati kako i na koji način Hrvatska treba, može ili mora reagirati. Stvaranje panike i straha svakako nije ni dobro, ni poželjno. Realno shvaćanje problema jedino je ispravan način prevladavanja situacije u kojoj smo se svi našli. U tome mogu pomoći potezi hrvatskih državnih institucija koje su trenutačno više zainteresirane za sastav nove vlade i nove koalicije. Izbjeglička kriza ne smije biti pitanje nekog drugoga već pokazatelj spremnosti Hrvatske i njezinih građana u doprinosu globalnom rješenju tog pitanja. U tome je najbolji pokazatelj odnos između Njemačke i Francuske, dvije susjedne EU države. Njihovi čelnici Angela Merkel i Francois Hollande svojim angažiranjem dokazuju kako je europsko i svjetsko jedinstvo po pitanju svih terorističkih akcija danas više nego potrebno. Nakon atentata u Parizu Hollande je rekao kako je taj napad bio "kap koja je prelila čašu" i da je njegova zemlja ušla u beskompromisan i nemilosrdan rat protiv terorizma. Slične riječi čuju se i s druge strane "Velike bare" od američkog predsjednika Baracka Obame. To pokazuje kako se treba i mora zajednički boriti protiv terorizma. Svijet je svjestan kako se vrlo brzo, ako se ne uspostavi jedinstven pristup tom problemu, može dogoditi još više nesreća, mrtvih, ranjenih i uništenih objekata u bilo kojem dijelu svijeta. Ono što mene kao novinara posebno iznenađuje je to kako se i unatoč najsuvremenijoj tehnici, informatici, satelitskoj navigaciji, kontroli obavještajnih službi i sličnom jednostavno ne može stati na kraj onima kojima je jedni cilj ubijanje, uništavanje i mržnja! Oni se ne skrivaju u pećinama, već su davno locirani na određenim mjestima. Valjda je lakše prisluškivati prijatelje nego neprijatelje (NSA, BND i sl). Možda je ipak jači interes i angažman trgovaca oružjem, kupaca jeftinih naftnih derivata i kojekakvih probisvijeta koji zarađuju na tuđoj nesreći. Davno je već trebalo blokirati račune u bankama svih sumnjivih i bar na neki način spriječiti dio tih aktivnosti. Dobro se zna kojim se oružjem, oruđem i streljivom koriste teroristi. Zna se tko proizvodi eksplozive. Sve to nije proizvod iz "kućne radinosti" već su duboko u to "umočeni" veliki. Dok se ti "veliki" ne dogovore, mi "mali" i dalje ćemo stradavati i strepjeti od nekog suludog terorista, anarhista ili promicatelja neke nove religije. U čije ime se to radi pitanje je na koje tražimo odgovor.