Datum objave: 13. rujna, 2014.
Uskoro će se znati i odgovor na još jednu hrvatsku trakavicu. Ovaj put riječ je o trakavici zvanoj Hrvatska elektroprivreda, odnosno tko će novi sjesti u vruću fotelju našeg energetskog proizvođača i distributera.
Zna se da je HEP u vlasništvu Republike Hrvatske i da o njegovu razvoju i kadrovskoj strukturi odgovore daje Vlada Republike Hrvatske. A imamo li mi planove tih i takvih razvoja bili oni strukturni, kadrovski ili razvojni? Prema događajima koji su svaki dan u javnosti, izgleda da nemamo. Gdje smo onda zapravo? Prateći hrvatski tisak, primijetio sam da govori i piše o dva energetska projekta. To su termoelektrane u Plominu i Osijeku. Kako je, po svemu, došlo do razilaženja između resornog ministra i predsjednika Uprave HEP-a oko toga hoće li se u Osijeku graditi termoelektrana na plin, došlo je i do smjene u Upravi HEP-a. Hoće li ta promjena osigurati da Osijek nakon više od 40 godina napokon dobije taj značajan energetski objekt, pokazat će vrijeme. U međuvremenu moram se vratiti na pisanje nekih medija koji objavljuju izjave neimenovanih stručnjaka (sic!), ili saznanja iz neslužbenih izvora, koji su “argumentirano” protiv te imenovanih stručnjaka koji zagovaraju gradnju. Neimenovani i neslužbeni izvori obično znače probni balon oponenata pa se ne bih na njima duže zadržavao. Evo samo nekih podataka koji govore u korist te investicije. HEP je 2001. godine za lokaciju TE-TO Osijek ishodio lokacijsku dozvolu za elektranu od 150 MW, koju, međutim, nije sagradio. Godine 2004. HEP ishodi lokacijsku dozvolu za TE-TO Osijek od 400 MW, koju također nije sagradio. Godinu dana poslije, 2005., HEP ishodi lokacijsku dozvolu za elektranu od 250 MW, koju opet nije sagradio. HEP godine 2006. pokreće ishođenje lokacijske dozvole za elektranu TE Slavonije 400 MW na lokaciji Osijek ili Vukovar. Postavlja se pitanje tko je odlučio i s kojim obrazloženjem da se ni po kojoj lokacijskoj dozvoli NIŠTA NE SAGRADI? Za svaku lokacijsku dozvolu potrošeno je najmanje 15 - 20 milijuna kuna državnog novca koji je bačen u vjetar.
Kada govorimo o opskrbi električnom i toplinskom energijom stanovnika Osijeka, ali i Slavonije i Baranje, onda moramo znati da je proizvodnja električne energije u Hrvatskoj neravnomjerno raspoređena. Tako samo pet posto proizvodnih, starih, kapaciteta locirano je u istočnom dijelu Hrvatske. Ako se samo podsjetimo jednog kvara u TS-u Ernestinovo, kada je bez električne energije ostao istočni dio Hrvatske od Iloka do Virovitice, moramo se zapitati kako to da ostali dio Republike Hrvatske nije ostao bez struje? Hoće li HEP odgovoriti na ta pitanja i napokon pokrenuti ozbiljnu raspravu oko izrade razvojnih programa za hrvatsku energetsku neovisnost? Postoje dva nivoa donošenja odluka. Jedan je onaj politički, a drugi je onaj dugoročni projektno-razvojni. Kako zadovoljiti oba? Pobornici neizgradnje osječke TE-TO reći će da je danas uvoz električne energije jeftin i da je jeftinije uvoziti struju nego je proizvoditi. Da, oni su u pravu. To je DANAS! A SUTRA? Hoće li i sutra struja biti tako jeftina. Onda opet kažu da treba više solarnih i energana na vjetar. A kolika je cijena te električne energije? Što kada nema vjetra i sunca? Sve ima svoje ZA i PROTIV.
Već nekoliko godina živim i radim u Njemačkoj pa mogu iznijeti neke od podataka u svezi s gradnjom elektrana u tom gospodarskom i energetskom divu Europe. Njemačka, pod pritiskom Zelenih i ostalih ekoudruga, odustaje od nuklearnih elektrana. Najveći je problem zbrinjavanje radioaktivnog otpada. No susjedi Francuzi baš uz granicu grade nove nuklearke pa će svoju struju prodavati Nijemcima kada im bude trebala. Iako ulažu puno novca u velike vjetro i solarne parkove, Nijemci ipak ne odustaju od klasičnih elektrana. RWE je 2012. godine u Engleskoj investirao, sagradio i pustio u pogon blok od pet plinskih elektrana od 450 MW (dakle 5 x 450 MW), koje rade punim kapacitetom. Rhein Energie u Kölnu gradi elektranu na plin od 450 MW električne i sa 250 MW toplinske snage. U Düsseldorfu se trenutačno gradi elektrana na plin od 595 MW električne i sa 300 MW toplinske snage. I tako dalje, i tako dalje...
Isplativo ili ne isplativo, to je pitanje! Vratimo se isplativosti. Sigurno je da je rentabilnost elektrana na plin danas zbog relativno visoke cijene plina i niske cijene uvozne struje ono što može odvratiti od njezine gradnje. S druge strane, postavlja se pitanje koje su smjernice EU-a i obveze prema obnovljivim izvorima. EU traži plaćanje naknade od obnovljivih izvora za energiju za tzv. hladni pogon termoelektrana koje osiguravaju stabilnost mreže. To je značajno kada sam govorio o nedavnom “ispadanju” TS Ernestinovo. Da pokušam zaključiti - HEP je ostvario dobit od više stotina milijuna. Pitanje koje čeka odgovor je - hoće li se ta sredstva upotrijebiti za nova energetska postrojenja ili za sanaciju državnih dugova. Jer, ne zaboravimo, hrvatska je država vlasnik HEP-a, a vi drugi pričekajte malo! Tko će se opeći strujom, zaključite sami.