Kako se ne bi osjećala standardna sezona "kiselih krastavaca" u medijima, na vrijeme su se pobrinuli hrvatski političari svojim probnim balonima.

Za jedan takav balon pobrinuo se SDP-ov stručnjak za Ustav i ostale pravne dokumente Peđa Grbin.

Najavio je kako se intenzivno radi na pripremama za izmjenu Zakona o referendumu. Tako bi se, kako kaže, poboljšalo donošenje odluka o značajnom demokratskom pravu građana. U novi zakon trebalo bi se uvrstiti i to gdje se smiju prikupljati potpisi za raspisivanje referenduma. Prema njegovom prijedlogu, a vjerojatno i "stručnjaka" oko njega, jedino bi se potpise moglo prikupljati u prostorima institucija pod kontrolom države, odnosno vladajućih! Što bi to zapravo značilo? Značilo bi da svatko tko želi dati svoj glas za raspisivanje referenduma treba otići u neki od prostora pod kontrolom vlasti kako bi popunio kontrolni listić i dao svoje podatke i potpis. I to se zove demokracija i demokratski način odlučivanja građana o značajnim pitanjima za demokratsko društvo u kojem, navodno, živimo. Eto, na taj bi se "demokratski" način moglo kontrolirati ne samo tko se potpisao, nego i treba li "poduzeti neke korake" kako prikupljanje potpisa ne bi bilo dostatno. Sve me to podsjeća na neka davna, nadao sam se, prošla vremena, kada se u Komitet išlo po svoje "mišljenje". To više začuđuje da se za takav način demokracije zauzima jedan mlad čovjek koji ne bi trebao imati predrasuda iz prošlosti.

U obranu tog prijedloga ide se odmah dalje pa se nudi novi "balon". Produljilo bi se vrijeme prikupljanja potpisa, jer institucije ne rade cijeli dan i cijeli tjedan pa će se omogućiti građanima da dođu dati svoj potpis tijekom više dana! Ha, ha, to je toliko prozirno da ne može biti prozirnije. Gledajući izvana na ono što se događa, moram reći da nisam još vidio takav demokratski način prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma. Naši postojeći zakoni ne omogućavaju građanima opoziv sabornih zastupnika, nego su oni zaštićeni od "progona" onih koji su ih izabrali. I o tome bi trebalo raspraviti i demokratizirati kako bi oni izabrani znali da svakog trenutka trebaju raditi u interesu svojih birača, a ne stranaka, partija i oligarha.

Koliko od te demokracije, o kojoj su svima vladajućima bilo oni lijevi ili desni puna usta, imaju naši građani u svijetu, najbolje se može vidjeti u vrijeme izbora. Kako bi mogli glasovati, mi koji smo u inozemstvu, moramo se registrirati u diplomatsko-konzularnim predstavništvima u svijetu. Dakle, moramo osobno doći u DKP (predstavništvo) i dati svoje podatke, koje doduše već imaju, jer smo iz raznih razloga (nova putovnica, potvrda i sl.) tamo već upisani. Na dan izbora opet moramo tamo doći i glasovati. To nije ni jednostavno ni jeftino. To nije jeftino za naše građane, a posebno za državni proračun. U vrijeme interneta i modernih tehnologija mi smo ostali kao prije 100 godina - na papiru i olovci. Tko se zapravo boji da će netko glasovati dva puta? Vrijeme te euforije je prošlo i vladajući već jednom taj problem trebaju riješiti. Ovako, bavimo se samo perifernim stvarima, a ne ključnim pitanjima odlučivanja u demokratskom društvu, a izbori su nam na pragu!

Jedan od "balona" ovih je dana uzbudio ne samo dubrovačku, nego i cjelokupnu hrvatsku javnost. Riječ je o inicijativi u svezi Jadransko-jonske ceste koja bi trebala povezivati preko Albanije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Grčku s Italijom. Projekt je interesantan, samo da nema jednog ALI! Naime, danas-sutra sve te države bit će u Europskoj uniji. No, do tada ipak postoje granice i granični prijelazi koje treba poštivati. U samom Dubrovniku i Županiji razmišljanja su različita. Ima ih onih koji su ZA, ali i onih koji su PROTIV. Ta autocesta neće ići preko Straduna i o tome ne treba brinuti. Mene osobno ne zabrinjava hoće li autocesta ići dijelom umjesto kroz Hrvatsku kroz BiH. Nije to problem. Brine me to što je utihnulo oko Pelješkog mosta i autoceste do Dubrovnika. Hrvatska MORA, bilo tko da je na vlasti, održati obećanje i napokon spojiti Jug i Sjever suvremenom četverostaznom autocestom. Ona mora biti četverostazna i preko Pelješkog mosta. Gdje smo po tom pitanju? Je li Europska unija dala zeleno svijetlo za most? Koji je prijedlog "neutralnih" konsultanata prihvaćen? Ja ne znam, a vi? Bojim se da se naš Pelješki most jednostavno "ne utopi" u novoj raspravi, ovih dana u Berlinu, pa da Jadransko-jonska autocesta postane prioritet, a na most se zaboravi. Trebalo bi tako razmišljati i razgovarati s onima koji u naše ime donose odluke. Sve je obavijeno velom tajni. Do posljednjeg detalja ne treba se razglabati, ali hrvatski građani moraju biti upoznati što se događa. Netko će reći kako nema novca u državnoj kasi. Netko će reći da se ide na monetizaciju, odnosno koncesiju sadašnjih autocesta, jer nema novca. Da, ima u tome istine, ali nude se i rješenja tih pitanja, samo se slabo dolazi do konsenzusa. I sada to povezujem s pitanjem prikupljanja potpisa za novi referendum. Ovaj put riječ je o referendumu kojim bi se trebalo odlučiti jesmo li ZA ili PROTIV monetizacije autocesta. Doduše, još ne znamo hoće li se do tada potpisi prikupljati po starom ili novom Zakonu o referendumu. Do tada, neka nam živi demokratsko odlučivanje građana!