Gledajući i slušajući vijesti iz Hrvatske o tome kako svaki dan pronalazimo neki novi problem vezan uz naš ulazak u Europsku uniju, između ostalog, nameće se pitanje - što smo mi zaštitili od naših proizvoda prije ulaska u EU?

Bezbroj je informacija, a još više dezinformacija, koje stvaraju nelagodu, nesigurnost i revolt, osobito ako znamo da smo, tko zna koji put, sami krivi za to što nam se događa. Pitanja je zapravo bezbroj. Jesu li, primjerice, bili u pravu oni koji su tražili transparentnost pregovaranja HR i EU, koji su upozoravali na neke nelogičnosti u cijelom tom procesu. Čini se da su svi pomalo bili u pravu...

Na početku smo govorili o tome kako se više neće prodavati sir i vrhnje. Govorilo se o tome kako će za naše suhomesnate proizvode, primjerice čvarke, kulen, slaninu i kobasice biti spuštena rampa i da se više ti proizvodi neće moći proizvoditi i plasirati na velikom europskom tržištu. Onda su se pojavile nedoumice oko šećera, maslinovog ulja, vina... Sada, nekoliko tjedana prije našeg ulaska u EU, nove dezinformacije oko autohtonog sjemena za hrvatski proizvod. Tko zna koji put, zakazalo je informiranje građana, naših poljoprivrednih proizvođača, gospodarstvenika. A tko je tomu kriv? Netko će reći: Pa još nismo i službeno članica EU. Da, to je istina, ali u pripremama za to članstvo oni prije nas učinili su mnogo više kako bi zaštitili svoj proizvod, svoj izvoz, svoje članstvo. Mi kao da smo samozadovoljni samim time što napokon ulazimo u EU. To ipak nije dovoljno. Imamo šansu, ali je ne koristimo. Pogledajmo, primjerice, nejasnoće oko prošeka i terana. Postavlja se i pitanje što je s ostalim vinima i ostalim pićima, primjerice s muškatom, tramincem, graševinom, plavcem malim, rajnskim rizlingom, sivim burgundcem, sovignionom, plešivicom, rakijom viljemovkom, šljivovicom, maraskinom? Je li već netko od članice EU zaštitio ta imena i taj proizvod pa sada mi nećemo moći plasirati iste na tržište Europe? Doduše, istarski pršut je zaštićen, ali dalmatinski nije, no što je sa slavonskom šunkom, kulenom, kulenovom sekom, slavonskom kobasicom ili dalmatinskom pancetom? Ništa se ne govori ni o zaštiti paškog sira i ostalih proizvoda od mlijeka. Ništa o paškoj i bračkoj janjetini ili boškarinu. Razumljivo, bavili su se naši političari i pregovarači “kapitalcima”, primjerice, brodogradilištima koja su bila prijeporna za naš ulazak u EU, no pritom kao da se zaboravilo na “sitnice” koje za mnoge život znače. Sada to polako dolazi na naplatu. Jer sami proizvođači nisu u mogućnosti zaštiti svoj proizvod, njegovo ime i samim time plasman ne samo za EU nego, kada postanemo članicom, i na domaćem tržištu. Tko je onda taj koji je to već trebao napraviti? Državne institucije, svakako. Komore kao skupljači informacija, također. Ministarstva, ona poljoprivrede, gospodarstva - isto. Kažu, a to vidimo na televiziji, slušamo na radiju i čitamo u hrvatskom tisku, kako ćemo to učiniti kada 1.7. uđemo u EU! Pa zar to već nije trebalo biti gotovo “jučer”, a ne da to napravimo tek “sutra”? Tu se vidi koliko zapravo malo znamo što nas očekuje i što smo zapravo trebali raditi svih ovih godina pregovaranja. Mislili su mnogi da su u pitanju sir i vrhnje, a zapravo se čini da će “vrhnje” pobrati netko treći umjesto onih koji ga proizvode.

Na kraju postavlja se i ključno pitanje koje mnoge zbunjuje: Što je to zapravo EU, država, zajednica država ili nešto treće? Nismo mi kao Sjedinjene Američke Države, nego udružene države Europe koje pronalaze put izlaska iz krize ujedinivši se, ali zadržavajući sve svoje osebujnosti. Zato svi oni koji nešto proizvode, a to nešto nije zaštićeno, neka zbiju glave i krenu već jednom u zaštitu imena, podrijetla i samog proizvoda dok to nije učinio netko iz ostalih 27 država Europske unije. Da nam se opet ne dogodi neki “probni balon” poput ovoga o sjemenu, pa se onda svi pitaju zašto i kako. A sjemenarima poruka: skupljajte autohtone sorte hrvatskih proizvoda od voća i povrća do žitarica i uljarica, jer GM proizvodi nisu ono što nam treba. Kvaliteta će kad-tad pobijediti kvantitetu. Poljoprivredna proizvodnja i čista voda u ekološki osviještenom okruženju su budućnost. A tu budućnost moramo zaštititi...