Događaju se čudne stvari u zadnje vrijeme. U kratkom razdoblju pogledao sam tri domaće emisije tijekom kojih nisam stalno gledao na sat i žalio za vremenom koje nepovratno gubim, a zatim poželio tužiti nekoga i tražiti odštetu za duševne boli. To se prečesto događa, i taman kad pomisliš da domaćoj produkciji više nema spasa, iznenada se pojavi nešto gledljivo pa sam sebe preispituješ – jesam li popustio s kriterijima ili zaista nije loše...

Kao što sam pisao prošloga tjedna, prvo sam pogledao RTL-ov “Život na vagi”. Istina, emisija nije vrhunac produkcije ni prema jednome kriteriju. Ružno je gledati i slušati kako ih suptilno ponižavaju i pritom glume da žele samo najbolje za njih, dok im je jedino važna dobra gledanost i zarada od oglašavanja. Ali je..ga, takav je show i natjecatelji su, budimo realni, svjesno na to pristali. Nije da ikoga opravdavam, ali ovo je natjecateljski reality show i jedino ga tako treba promatrati. Nije baš materijal za zgražanje kao ostali pripadnici tog žanra, jer je više posvećen natjecateljskom nego onom “reality” dijelu. Na kraju, u svemu tome vrlo je važno kakav si čovjek. Jedan dio gledatelja sprdat će se s natjecateljima, bez obzira na to je li njihovo tijelo koje vide kad se pogledaju u zrcalu jako daleko ili prilično blizu onima na TV-u. Drugi dio gledat će zbog zabave i samo gledati – eventualno pomisliti “Vidi koliki/a je”, ali ne zlonamjerno, nego zbog neke prirodne ljudske reakcije kad vidiš nešto što možda ne viđaš svaki dan. Emisija postoji – time što izigravaš moralista nećeš učiniti da magično nestane.

Drugo što sam pogledao bio je regionalni show “Superljudi” koji u Hrvatskoj također možemo pratiti na RTL-u, a koji je isporučio sat i pol vremena čiste zabave za opuštanje nakon napornog tjedna. Jednostavno nema ničega što im se može prigovoriti, a emisija je takva da je možeš gledati, a i ne moraš – ako budeš, nećeš zažaliti, ako ne budeš, neće propasti svijet. U svakom slučaju mora im se priznati da su ovaj put pogodili što publika traži, dobro su to izveli i čini mi se da ih se najljuća konkurentica – dakako, Nova TV – pomalo i uplašila pa su se brže-bolje potrudili srediti svoj večernji program i vratiti tursku seriju “Tuđi život” s novim epizodama. Postane malo zanimljivije kad se RTL vrati u igru i nastavi se borba za gledanost, baš kao u dobra stara vremena. Dosadno je kad na Novoj sve doživi uspjeh, a na RTL-u sve neslavno propadne u samom startu.

I napokon, spomenuta treća emisija na koju sam bacio pogled je HRT-ova “A strana”, zabavno-glazbena emisija koja u nešto više od sat i pol vremena spaja legende hrvatske glazbene scene s mladim glazbenim snagama. Zanimljivo je čuti kako kultne pjesme zvuče u novom aranžmanu, odnosno kako bi to izgledalo da su svoju premijeru doživjele u ova današnja, moderna vremena. Ujedno je HRT osigurao svojim zvjezdicama iz “The Voicea” da ne padnu u zaborav, što je dobra stvar, jer su uistinu talentirani. Pogodili su i s voditeljima – Duško Ćurlić i mladi kolega Ivan Vukušić odlična su kombinacija i ukupan dojam je više nego dobar. Baš me zanima je li moguće da će i četvrta domaća emisija biti solidna. Čekaju se “Zvijezde pod hipnozom”, uskoro na Novoj TV.