Nek' smo i to doživjeli – javna dalekovidnica (čitaj: HRT) nakon 20 godina odlučila je ukinuti popularni termin za meksičke i brazilske telenovele od 12.30 sati na svom Prvom programu. Ljubitelji melodrama tako su više od dva desetljeća suosjećali s Marisol, vječno uplakanom plavušom s ožiljkom na licu (koja je jedina isplakala više suza od naše Doris Pinčić u “Larinom izboru”), zatim s tužnom sudbinom slijepe Esmeralde, nesuđene bogatašice koja je odrasla u siromaštvu nakon što je zamijenjena na rođenju s dječakom u kojeg će se zaljubiti 18 godina kasnije, zgražali se nad spletkama lijepe Paole Bracho i njenom zamjenom života s Paulinom, djevojkom koja joj neodoljivo sliči, iako nisu blizanke, i općenito dijelili sve moguće (uglavnom tragične) emocije sa sirotim bogatašima iz još pedesetak telenovela, najvećim dijelom popularne meksičke produkcijske kuće Televisa.

No, s početkom ovog mjeseca – ironično, mjeseca ljubavi – tome je došao kraj. Prema odluci ljudi s Prisavlja 3, u pola jedan gledatelji više neće moći čuti “Televisa presenta” popraćeno animacijom dizanja ovalne narančaste rešetke i kugle na plavoj pozadini. Usput, živio sam u zabludi oko toga što Televisin logo predstavlja – a vjerojatno ste i vi. Nikad mi nije bilo dovoljno stalo do toga da idem googlati značenje logotipa, sve do sada kad mi je trebalo za ovaj tekst. Nekako sam mislio da se radi o sutonu, a pozadina je isprekidana da bude jedinstveno. Međutim, prava je istina potpuno drukčija – jeste li spremni?

Autor tvrdi da logo zapravo predstavlja ljudsko oko koje gleda na svijet kroz televizijski ekran. Eto, možda će vam ova zanimljiva činjenica nekad zatrebati na nekom kvizu pa ćete požaliti zbog toga što ste preskočili ovaj dio. Opća kultura, je li.

Bilo kako bilo, zasad nije poznato je li ova odluka o skidanju telenovela privremena ili trajna, ali siguran sam da je uzrujala nekoliko stotina tisuća gledatelja kojima je ovaj termin godinama rezerviran za novu sapunicu, bez obzira na kvalitetu njezina scenarija, odabir glumačke postave i slične kriterije prema kojima mi ostali biramo serije koje ćemo gledati. Umjesto nove sapunice koja je išla nakon podnevnog Dnevnika na pravom programu HRT-ovci su stavili reprize australske dramske serije “Mjesto koje zovem dom” (usput, čini mi se da su u najavi i premijerne epizode, ali nemojte me držati za riječ), koju smo već imali prilike gledati. Možda su na državnoj televiziji odlučili štedjeti novac, što se jasno može vidjeti i po sve većem broju repriza.

Nedavno sam kritizirao odluku da se na Drugom programu u dvosatnom bloku repriziraju tri stare (i već više puta reprizirane!) domaće serije, a trenutačno je tu i također više puta prikazivana talijanska sapunjara “Čarolija”, te još neke stare serije koje uopće ne zaslužuju reprizu, da ih sad ne nabrajam pojedinačno. No, ako je uistinu u pitanju štednja, kako to da istovremeno možemo pratiti aktualnu četvrtu sezonu “Vikinga”, zatim hvaljenu drugu sezonu “Farga”, HBO-ovu uspješnicu “Carstvo poroka”, ili komercijalni procedural “Nijanse plave” s Jennifer Lopez. No, meni problem predstavljaju radni dani, kada prikazuju toliko puta prožvakane “Mućke” i kriminalističku trakavicu “Zločinački umovi” u 11. sezoni.