Pogodite koja je najgora stvar koju sam nedavno vidio na televiziji. Ne, nisu vijesti o otvaranju Ikee - ako ste to pomislili, niste ni blizu. Nije ni nova turska sapunica na Novoj TV, pa čak ni nova hrvatska sapunica na RTL-u. Ne radi se ni o pilot-epizodi političke satire “Markov trg”, također emitiranoj na RTL Televiziji (naprotiv, od ljudi kojima vjerujem na riječ čuo sam da nije tako loše i da imaju potencijala, što znači da ću možda pogledati, ali o tom potom). Već vidim da nećete pogoditi. Ili hoćete, ali iz desetog pokušaja (u najboljem slučaju), što, pak, može značiti samo to da imate opako loš ukus za humor jer vam ovo moje nija prva i jedina opcija.

Radi se, dakle, o humorističkoj seriji “Pravila igre” na RTL-u 2, koju godinama možete pratiti i na FoxLifeu, samo pod nazivom “Škola za parove”. Kao da to nije dovoljno, CBS-ovu seriju izvornog naziva "Rules Of Engagement” odlučio je otkupiti i specijalizirani kanal RTL Televizije namijenjen zabavi, a koju su jednom reklamirali - dvaput. Da, dobro ste pročitali. Neki dan je RTL 2 za vrijeme filma dvaput zaredom odvrtio foršpan za tu seriju, ali čak ni ja ne mogu smisliti logičan razlog zašto je tome tako, a da pritom ne uvrijedim nekog. Kažu da se o ukusima ne raspravlja, ali ako vam se sviđaju “Pravila igre”, ne možete se družiti sa mnom. Znate ono kad biste se radije grebali po očima dok ne iskrvarite nego sjedili pred TV-om gledajući loš programski sadržaj? E, tako je i s tom serijom. “Kad ste samac, sretni ste onoliko koliko jeste. A u braku možete biti sretni kao najmanje sretna osoba u vezi”, pročitate ove dvije laksativne rečenice kojima počinje serija i zapitate se: “Koji racku!?” Smijem li pisati “racku” u kolumni? Ako ovo čitate, znači da smijem, a ako ne smijem, onda ova rečenica ne postoji i slobodno ti mogu priznati da Djed Božićnjak ne postoji i da bezveze odbrojavaš još 17 četvrtaka do Božića. Um vas automatski odnese na zabavnije gluposti koje možete raditi, tipa razgovarati s punicom preko telefona, ili slušati novi hit Alke Vuice. Evo i jedan ozbiljniji prijedlog prema standardima ovog sitcoma - možete se pokušati zabaviti s voljenom osobom ili ljudima u čijem društvu istinski uživate. Ostale opcije za zabavu svake večeri između 22.30 i 23.20 sati jednostavne su kao: a) uzimanje daljinskog u ruke i b) promjena TV kanala.

Muškarci su glupava, smrdljiva, jedva osjećajna ljudska bića koja nikad ne čine ništa promišljeno i moraju biti obučavani poput šupljoglavih majmuna kako bi izveli čak i najosnovnije zadatke. Glavni likovi “Škole za parove”, pardon, “Pravila igre”, loše kopiraju “Prijatelje”, samo što su ovdje prijatelji dva para (jedan je u braku, drugi zaručen) i raskalašeni momak koji ne može zamisliti da se veže. Zapravo, može zamisliti da se veže, ali samo za krevet kao dio neke prljave seksi igrice. Moja glavna zamjerka na komedije o parovima je ta što inzistiraju na tome da su muškarci idioti, a žene, silom prilika, superzgodne svetice koje trepću okicama i prigovaraju muževima, ali imaju razumijevanja za njihovu ograničenost. Šupljoglavi majmuni piju previše piva i ne cijene stvari poput umjetnosti, ali to je za očekivati jer su ŠUPLJOGLAVI MAJMUNI. Cjelokupni scenarij star je kao Žuži Jelinek, istrošen kao Cica Kaubojka, mrtav kao karijera Josipa Katalenića i kao bonus natopljen u Dikanova salmonelasta jaja. Usput, ne bi li trebala postojati kletva tipa “Dabogda bio osuđen na 72 sata neprekidnog gledanja 'Pravila igre'?” Siroti onaj netko komu to bude upućeno. Poruka za kraj: mama, ne brini se, neću si grebati oči dok ne iskrvarim. Znaš da nisam šupljoglavi majmun.