Kolumne
TVFAN(atik) Piše: Adrian Andrejek
Dobro došli u seriju “Biblija”
Datum objave: 26. travnja, 2013.

Što ako je Isus bio najzgodniji frajer koji je hodao po vodi? Što ako je Noa imao škotski naglasak, i što ako se Djevica Marija pojavila pred gomilom samo kako bi je Josip spasio? I razmislite o ovom: je li moguće da je Lotova obitelj zapravo spašena od strane anđela koji posjeduju borilačke vještine? Dobro došli u “Bibliju” kakvu vide Roma Downey i njezin suprug Mark Burnett, genijalci koji stoje iza popularnih reality-showova kao što su “Opstanak” i “Pripravnik”. Ovaj nepokolebljivo kršćanski par stvorio je desetodjelnu mini seriju koja počinje s Noinom arkom i njegovom pričom o Adamu i Evi.

Rijetko se događa da domaće televizije otkupe neku seriju u rekordnom roku. Otkupiti, titlati i početi prikazivati novu mini seriju “Biblija” samo dva tjedna nakon završetka emitiranja u zemlji proizvodnje, na američkom kanalu History (finale je ondje prikazano na sam Uskrs, 31. ožujka), e to je već impresivno. U kratkim crticama: serija je zgodna, pozapadnjačena produkcija, ali je također često zamorna i nemaštovita. Većina priča je dosadno izvedena, s bezveznim preletima između biblijskih poglavlja koji vas navode da pomislite kako se radi o specijalu poznatog realityja nazvanog “Opstanak: Sveta zemlja” – što, očito, i jest. Prva polovina izgleda kao mješavina najvećih hitova Starog zavjeta, prije nego što se prava zvijezda serije, Isus Krist, napokon pojavi u drugoj polovini. S obzirom na to koliko je epskih, multikarakternih priča o dobru i zlu (i sivim nijansama između toga) u prošlih nekoliko godina našlo svoj put do televizijskih ekrana – od HBO-ove fantastične “Igre prijestolja” do mačeva, sandala i sekskapada Starzovog nedavno završenog i podcijenjenog “Spartaka” – ima smisla da je netko odlučio ponovo pristupiti jednoj priči doslovce “biblijskih proporcija”. Budući da su biblijske priče poznate čak i ateistima, producentima je bio velik izazov donijeti nešto novo na već dobro utabanom terenu (hoću reći, Biblija je mnogo puta obrađivana i ekranizirana). Koliko sam vidio, bilo je nekoliko svježih elemenata pored suvremenih CGI efekata u spektaklima kao što su razdvajanje Crvenog mora i vizija gorućeg grma. Ako se prisjetimo epskog filma “Deset Božjih zapovjedi” Cecila B. DeMillea, nevjerojatno je kako neki elementi izgledaju tek mrvicu poboljšano, imajući na umu koliko su se tehnološka dostignuća promijenila u ovih 57 godina. Osim toga, likovi pričaju na tisuću akcenata – Noah zvuči škotski, većina Izraelaca očito dolaze iz Engleske, a čini se da je faraon Amerikanac. Stilovi glume također su u rasponu, od vrlo prirodne preko šekspirijanske, do gotovo suviše suvremene. U obranu producenata, za razliku od novih povijesnih filmova koji nam prikazuju savršeno dotjerane i isfrizirane zvijezde, u “Bibliji” ima puno nečistoće, što pridonosi opipljivom osjećaju prljavštine, vrućine, krvi, pa čak i smrada od znoja. I dok je bilo nemoguće svima udovoljiti kad je riječ o tako osjetljivom (i mnogima svetom) materijalu, gledajući “Bibliju” možete osjetiti iskrenu svetkovinu. Jasno je da su producenti svoj posao shvatili ozbiljno. Teolozi mogu odrediti je li ova ekranizacija ostvarila postavljeni cilj nastojeći da se “ostane vjeran duhu Biblije” još jednom oživljavajući svima znane priče, ali čak su i najveći vjernici poželjeli jaču glumačku postavu, smjer radnje i scenarij.

Hoće li biti hit? Možete se kladiti. Postoje milijuni pobožnih kršćana koji su gladni religioznih programskih sadržaja u kojima mogu vidjeti pustinjski seks i nasilje na TV-u. Pored toga, brojke govore same za sebe – u prošlotjednom ste TV Obzoru, u sklopu portreta Dioga Morgada (koji je utjelovio odraslog Isusa), mogli naići na podatak kako je ovu seriju u mjesec dana pogledalo više od 68 milijuna ljudi. Naravno, gledanost je najčešće obrnuto proporcionalna kvaliteti serije, ako se sjetite prerazvikanih naslova kao što su “Okus krvi” i “Živi mrtvaci”, za kojima su fanovi diljem svijeta doslovce poludjeli. Nova “Biblija” se ponekad čini poput dječje bojanke koja postane stvarnost. Ali one bojanke s previše grafičkog nasilja, koju bi neki roditelji voljeli pregledati prije nego što je pokažu djeci. Ova ekranizacija nikog neće uvrijediti, ali teško je zamisliti da će nekoga i nadahnuti.