Mirela Holy možda je doista mogla uspjeti unaprijediti brigu o okolišu i uvjeriti svakoga Hrvata s “balkanskim” umom da ne baca u istu kantu staklo, papir, plastiku i limenke te da, recimo, kore od krumpira i trulu salatu pretvara u kompost. Možda je mogla postići da Hrvati budu svjetski prvaci u recikliranju. Možda je mogla preodgojiti skeptike koji misle da se počela baviti glupostima i udarila na sirotinju prijetnjom da će ukinuti naknadu od 50 lipa na plastične i staklene boce. Možda je ministrica Holy mogla sve to uspjeti da je uspjela ostati - ministrica.

Iako je pohvalno što je podnijela ostavku kad je bura koja se podigla zbog intervencije direktoru HŽ-a da zaštiti od otkaza tajnicu kojoj je suprug u SDP-u, sasvim je jasno da je taj čin bio iznuđen jer bivša ministrica i dalje ne misli da je pogriješila. “Možda je glupo”, kaže nakon ostavke, “ali kad me netko zamoli za pomoć, ja mu pomognem. I ne vidim u čemu sam pogriješila, a sigurno nisam učinila ništa nemoralno...” Prije toga je tumačila da e-mail kojim traži razumijevanje za gospođu koja se udala u SDP nije poslala kao ministrica, nego kao običan čovjek koji je želio postupiti ljudski. Pozvala je ministra unutarnjih poslova da pokrene istragu koja bi utvrdila kako je privatna prepiska između nje i direktora HŽ-a uopće iscurila u javnost, jer ako je nisu pustili oni, a nisu, onda ili nju ili njega špijuniraju. Branila se branila, a na kraju je odustala i otišla. Obilježena skandalom. I nevjerojatno je da ne vidi u čemu je pogriješila. I zar stvarno misli da nije problem sadržaj e-maila, nego činjenica da je postao javan? Pogriješila je, dakle, kad je pomislila da može odvojiti ministricu Holy od “obične” Holy. Pogriješila je kad je pomislila da bi “obična” Holy, a ne ministrica Holy, mogla utjecati na direktora neke velike tvrtke koji odlučuje o sudbinama svojih ljudi. Pogriješila je kad je pomislila da se to neće doznati, jer zaklela se zemlja raju da se tajne otkrivaju, a u Hrvatskoj nijedna tajna nije živjela dugo. A najviše je pogriješila kad je pomislila da je zalaganje za nekoga po principu “ona je naša” politički korektno i moralno neupitno. U HŽ-u će bez posla ostati 5000 ljudi. Tisuće otkaza pljuštat će u državnoj upravi i drugim javnim tvrtkama. Tisuće ljudi muči ista tjeskoba koja je mučila poslovnu tajnicu iz Ureda Uprave HŽ-a, ali za razliku od nje, oni nisu mogli dobiti ministarsku protekciju. Nisu svim gospođama muževi u SDP-u! I upravo je ta podjela na “naše” i “njihove” ono strašno u “humanoj” gesti bivše ministrice zaštite okoliša. Strašna je ta nejednakost, u kojoj će netko možda biti spašen zato što je na pravoj strani, a netko potjeran jer je na krivoj. Prava strana je, naravno, vladajuća, a pogrešne su sve ostale! Strašno je što je ministrica implicirala da će vlast i ljudi koje je ta vlast postavila provoditi političke čistke jer to je, napisala je u kobnom e-mailu, stvar koja je mučila suprugu člana SDP-a, koji ju je zamolio za pomoć. Bojala se da bi mogla odletjeti jer je zaposlena na natječaju u vrijeme HDZ-ove vlade, pa bi sad netko mogao pomisliti da je ona HDZ-ov kadar. A zapravo je supruga člana SDP-a! Kobni e-mail koji je iscurio u javnost stajao je karijere ministricu, ali i razotkrio da se unatoč velikim pričama o moralnosti, poštenju i demokratičnosti SDP ne razlikuje od HDZ-a, po kojemu je zbog takvih stvari pljuvao. Ispod šminke koja uljepšava lice SDP-a skrivaju se ista bahatost i nepotizam, a politička je podobnost glavni kriterij za odlučivanje o nečijoj sudbini. Može se i tako vladati, gospodine Milanoviću, ali ne u demokratskim, nego u partijskim državama!