Kolumne
Tko tu koga... Piše: Ivana Liović
Luđaka za izvoz
Datum objave: 22. ožujka, 2013.

I ovaj put mogli bismo naširoko i nadugačko o Zdravku Mamiću. On je glavna priča naše svakodnevice, ne prođe ni dan a da nogometni (i društveni) boss ne priredi glupariju. Blago rečeno glupariju. Ono što on radi čista je ludost. I zato o Zdravku ne treba pričati i pisati, njega treba pod hitno poslati na promatranje, ta psihodelija, prijeka narav, pogani jezik i totalna ludost, ipak su za liječničke službe. Ne početnike i obične medicinare, on je kao stvoren za specijalizirane i iskusne timove. Nakon objeda o “krvavim očnjacima, Srbima i onima koji mrze sve što je hrvatsko”, pa noći iza rešetaka, pomislili smo kako će Mamić “na hlađenju” ponešto naučiti, kad evo ti njega za dva dana opet u velikoj formi. Pojavio se na sudu, ovaj put zbog lihvarskog ugovora i ne da se smirio nego, kako to već biva kad je na nekog ljut, na k.... je nabio sve neistomišljenike i oponente. Nekoliko sati poslije, još pod dojmom suđenja s nesretnim i naivnim mladićem iz Brazila na kojem je dobrano zaradio (ali bi, naravno, htio još), Maminjo je u svom stilu poručio Judama iz HNS-a kako će ih sve pobrisati. Ipak, Mamića se ne izdaje, ne okreće se leđa njemu, posebice ne oni koje je on doveo. Gazda je on, samo valjda i za njega vrijedi ona: “možeš kako hoćeš, ali ne dokle hoćeš”. I zato čekamo kraj te diktature, vladavine i primitivizma koji ne guši samo nogomet...

Na žalost, nije Mamić jedini, luđaci poput njega okružuju nas na svakom koraku, iskaču iza svakog ugla i ne idu u izolaciju nego ravno pred kamere. A narod nek gleda i plače. I onda, kako to bude kad si predugo u takvom okruženju, poludi zajedno s njima. Nije nama lako... A jedan od onih koji je potpuno izgubio kompas jest i naš premijer Zoki Milanović. Sanader je bio zlo, Jaca kao pala s Marsa, nit je znala što radi ni što treba činiti, ali Milanovićeva kombinacija bahatosti i nesposobnosti je pogubna. Mogu samo reći, opet smo pogrešno birali, kako nam se Vlada ponaša i u kojem smjeru vodi državu, bolje da smo birali Marsovce, ružičaste, plave, stranku propuha i maštarija, glasali za vidovitog Milana, jer od njih bi bilo koristi kao i od ovih. Osim što nas ovi s raznim porezima, prirezima i ostalim bakanalijama oguliše do gole kože. Milanović je u kratkom vremenu uspio ništa ne napraviti, ali se zato svađa i obračunava s kim stigne. Diktatorski, u stilu nekog velikog vožda, bez dijaloga i kompromisa, dijeli lekcije novinarima, profesorima, radnicima, ratnicima, kolegama iz drugih stranaka, povjesničarima... Ne samo da dijeli lekcije, taj čudni tip za kojeg smo naivno i ludo mislili da je moderan, europski političar, ismijava, vrijeđa, omalovažava, pljuje. Predsjednik Vlade nam se malo umislio i uzvisio... No, valjda su glasači shvatili zabludu, pa s tom retorikom ni on neće moći “dokle hoće”. Poznato je kroz vjekove da Hrvati ne znaju baš najbolje birati, ali isto tako je poznato da ipak dođu svijesti i žele promjene.

PAPA FRANJO

Katolička crkva dobila je novog poglavara u liku Argentinca Jorge Maria Bergoglija. Papa Franjo, onako na prvu, čini se sasvim O.K. lik. Ponizan, skroman, odmjeren, susretljiv, dobrodušan..., čovjek kao stvoren da vrati Crkvu na put duhovnosti, brige o malom, siromašnom i odbačenom čovjeku. Kakav će biti novi papa tek ćemo vidjeti, no jedno je sigurno, Argentinac je pobrao mnoge simpatije. Na svečanoj inauguralnoj misi na Trgu svetog Petra, papu su došli pozdraviti mnogi politički i vjerski vođe. Bilo je tamo mnogo predsjednika i potpredsjednika država, državnih tajnika i njihovih zamjenika, stotine tisuća vjernika. Zanimljivo društvo u Vatikanu, nema što, unazočio se i naš dr. Ivo, no bilo je neobično vidjeti jednog iznad svega nedosljednog gosta. Ne mislim na patrijarha Bartolomeja, prvog vođu Pravoslavne crkve koji je nazočio inauguracijskoj misi nekog pape od velikog crkvenog raskola 1054. godine. Mislim na predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, recezenta knjige koju je napisao njegov kum Vojisalv Šešelj, pod originalnim imenom – "Vatikan glavno satanino gnezdo". Kad Vojo vidi kako mu se kum i bivši stranački kolega radikal išao pokloniti papi Franji, ima da zamoli ove iz Haaga da mu udare doživotnu robiju.