U posljednjih godinu i pol sve je postalo luksuz, a posebice putovanja. Kako nikad nisam imala dovoljno novca za putovanja o kojima sam maštala, većina je ostala upravo to: maštarija. No, sve se promijenilo kad sam u onoj nekad aktualnoj Hrginoj emisiji čula za nešto što sam isti čas proglasila izumom stoljeća, ma što stoljeća - milenija! Curičak - gošća emisije - počela je nabrajati gdje je sve putovala: New York, Berlin, Pariz, London... a ja sve gledam i ne vjerujem! Pa otkud ti para, dijete drago, da ne kažem - studentice draga? Taj šok mi privuče pozornost i natjeram se da odgledam cijelu emisiju unatoč Hrginom upiranju štikletinom u smjeru gošće (što me posebice iritira). Kadli pita nju Hrga isto to, a cura odgovori: “Ja surfam po kaučima!”. Molim?, kažem ja naglas u sobi, simultano s Hrgom u studiju.
Curičak objasni: Napraviš profil na Courchsurfing.org, klikneš “traži kauč” i otvori ti se ponuda od nekoliko milijuna besplatnih smještaja diljem svijeta. I to na kaučima zaljubljenika u putovanja koji dijele strast prema upoznavanju novih krajeva. Jedino što traže zauzvrat je da jednog dana besplatno mogu posjetiti tvoj kauč, odnosno grad. Hrga je bila preneražena i jedva je izgovorila: “Zar se ne bojiš putovati sama u goste nepoznatim ljudima?”. I meni je to palo na pamet, al' slušala sam odgovor jednim uhom, jer sam već mahnito sjedila za računalom i tražila spomenuti portal u namjeri da nađem kauč u Rimu. Naime, putovala sam već sljedeći tjedan, a smještaj je još visio u zraku. Dok sam ja pisala svojih prvih 20 zamolbi za kauč, curičak na TV-u je objašnjavao kako nema straha jer svaki profil ima garancije od gostiju i domaćina koji su surfali s tom osobom. Autori portala - dva prijatelja s Aljaske koja su u besparici početkom 1990.-ih tražila bilo čiji kauč kako bi putovala po svijetu - osmislila su portal kao sigurno mjesto za razmjenu kauča i svaka poruka koju razmjenjuju domaćini i gosti ide kroz njihove filtre na portalu. Danas portal ima dva milijuna korisnika u 237 država. Na profilu svake osobe pišu garancije ljudi koji su je posjetili ili koje je ugostila te ocjena: pozitivno ili negativno iskustvo. Većina koje sam pregledala u nekoliko metropola je dobila mahom pozitivna iskustva, no bilo je i negativnih. Primjerice, jedna Ruskinja je negativnim ocijenila jednog Napolitanca koji ju je prvo oduševio jer joj je pristao u zadnji čas dati kauč kad je ostala bez smještaja. No, već prve večeri ju je pri povratku iz izlaska u taksiju, pijan cijelu zabalavio i ispipao pa je pobjegla glavom bez obzira. Meni se od onih 20 poslanih zamolbi za kauč javilo troje koji su me bili spremni primiti. Izabrala sam Danila i nisam požalila. Fantastično iskustvo u Rimu ne bi bilo tako potpuno da nije bilo mog domaćina, koji mi je prvog dana objasnio sve o gradu, prometu, načinu života i onim finim sitnicama koje zna samo netko tko tamo živi. Imala sam najboljeg mogućeg učitelja za surfanje po kaučima pa mi nije bio problem tog istog ljeta ugostiti Portugalca, Nijemca i Engleza u Osijeku. I ne samo to, zarazila sam surfanjem i frendicu, koja je evo prošlog tjedna ugostila tri Španjolca i pokazala im kako se jede i pije u našem gradu. Inače, ovog ljeta mi se vraća onaj isti Englez, koji je toliko oduševljen iskustvom u Hrvatskoj da se želi doseliti ovamo! I sad ja vas pitam: Je li moguće naplatiti ovaj silni turistički marketing koji struji kroz Couchsurfing.org? Nije i nema šanse, jer zasniva se isključivo na onome što je danas rijetkost: ljudskoj dobroti, koja nema cijenu. Moto portala je: Sudjelujte u stvaranju boljeg svijeta! Je l' može bolje?