Nekoliko tjedana, gle čuda, prije nego što će HDZ pobijediti na prvim višestranačkim izborima, a iz Miloševićeve retorike bilo i slijepcu jasno da će izbiti rat, sve republike bivše Jugoslavije istovremeno su ukinule jedan zanimljiv zakon, Zakon o podrijetlu imovine. Sabor Socijalističke Republike Hrvatske, kao i drugi "parlamenti" bivših jugoslavenskih republika, 27. travnja 1990. pod predsjedanjem Anđelka Runjića i u vrijeme predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske Ive Latina, pred sam rat i raspad Jugoslavije, stavljaju izvan snage baš Zakon o podrijetlu imovine.

Ne treba smetnuti s uma da je na kraju svog drugog predsjedničkog mandata Stipe Mesić, koji je od "nekoga" posudio dva milijuna kuna za kupnju novog stana, a ne zna se je li tom nekom vratio novac, Anđelka Runjića i Ivu Latina odlikovao Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos dobrobiti građana Republike Hrvatske. Da, orden za dobrobit hrvatskih građana, samo ne piše u obrazloženju kojih to građana uoči rata. Onih koji su se pripremali da u ratnom kaosu opljačkaju, privatiziraju bivšu državnu imovinu, da se preko noći obogate. Imate li drugo logično objašnjenje za ukidanje baš Zakona o podrijetlu imovine uoči izbijanja rata i sasvim sigurnog raspada bivše države? Ja nemam, to je bio čin kojim se krenulo u privatizacijsku pljačku, čisto ratno profiterstvo, koje je bilo sustavna rabota bivših komunističkih kadrova i struktura prema već poznatoj rečenici razočaranih hrvatskih idealista i branitelja: Nekome metak, nekome imetak! Ta krađa devedesetih zapravo je bila kriminalni oblik neke vrste "prvobitne akumulacije kapitala", pa smo dobili gomilu homo novusa, "uglednih poduzetnika" koji su iz zasranih gaća i pokrpanih guzova uskočili u Armanijeva odijela, a imovina im od svinjca i kokošinjca skočila na desetke i stotine milijuna tadašnjih dojčmaraka.


Mahom su to bivši komunistički direktori, partijski kadrovi i njihova djeca, zasoljeni s nešto onih koje su pripustili u "privatizaciju" a nisu bili dio starih struktura. Kada su se dokopali novca i ogromnog imetka tijekom rata, lako su postavljali tužitelje i suce, korumpirali ministre i premijere. Hrvatska i "ortački kapitalizam", koji u kontekstu Agrokora spominje Martina Dalić, zapravo je ratno profiterstvo nastalo kao sustav, a ne kao pojedinačni čin, profiterstvo u kojem je glavni arhitekt bila bivša i nova država, njezine strukture i jake osobe. Osijek, Zagreb, Rijeka, Pula... prepuni su političara, ministara, državnih službenika, sudaca, dorhovaca, policajaca na najvišim funkcijama, liječnika, sveučilišnih profesora... čija imovina ne odgovara njihovim prihodima, a nisu je naslijedili niti imaju pokriće i u plaćenom porezu. U Osijeku ih gledam na dnevnoj razini kako se šepure, bahate, kadroviraju na svim razinama sustavnom korupcijom, a kada se poskliznu, uglavnom postaju državljani Bosne i Hercegovine. Kome da ih tužite? Onima koje kontroliraju? Ne, upravi vodovoda ili, u drugom slučaju, kupite kartu za Dublin jer više ne možete povraćati, boli vas ošit.


Ove godine, dakle, 2018., pojedini su zastupnici tražili od Plenkovićeve vlade da ponovno donese Zakon o podrijetlu imovine i oduzimanju nezakonite, no Vlada je to odbila uz briljantno obrazloženje: "Vlada Republike Hrvatske mišljenja je da se predmetnim Prijedlogom zakona na nepravilan način obveznicima ispitivanja porijekla imovine, njihovim srodnicima i njima povezanim osobama zadire u ustavna prava propisana Ustavom Republike Hrvatske i to prava propisana: člankom 3. (o jednakosti, nepovredivosti vlasništva, vladavini prava), člankom 14. (o pravima i slobodama te jednakosti pred zakonom), člankom 16. (o ograničenjima u smislu poštivanja razmjernosti naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju), člankom 48. (o pravu vlasništva), člankom 49. (o poduzetničkoj i tržišnoj slobodi i pravima stečenim ulaganjem kapitala) i člankom 50. (o uvjetima ograničavanja ili oduzimanja vlasništva)." Kao što možete pročitati, ova je vlada odbijanjem prijedloga zakona o podrijetlu imovine ove godine pokazala izniman senzibilitet prema svojim građanima i njihovim ljudskim pravima, o njihovu nepovredivu vlasništvu, o tržišnim slobodama, bla, bla, bluć, muć, truć, puć...
Doduše, koji sam naivac, i da ga donesu, tko bi ga provodio, kao i druge slične zakone?
Zato, kao uzorni građanin pokorni ove zemlje, presudu Sanaderu za ratno profiterstvo ne mogu komentirati.