Ako mislite da je ovo tekst o Todoriću i Agrokoru, nemojte dalje čitati. Ovo je tekst o socijalističkom, bolje reći antikapitalističkom mentalitetu u Hrvatskoj.

Na njega me ponukao, komentirajući slučaj Agrokor, Nenad Bakić, kapitalist koji je zgrnuo bogatstvo svojom vlastitom pameću i inicijativom. Tako Bakić veli: "Medijska histerija o ‘sistemskom’ riziku (zbog Agrokora, I. Š.) nema uporište u stvarnosti, ali naravno ima u stavovima mnogih urednika i novinara socijalističkih nazora koji jedva čekaju dokazati da ‘kapitalizam propada / ne funkcionira’, pa histeriziraju oko ‘krize za Hrvatsku’, nakon što su im propali heroji Cipras i Varufakis i muljator Piketty – moraju se negdje iživjeti." Što se Pikettyja tiče, kojeg Bakić naziva muljatorom, globalno se proslavio onom svojom knjižurinom u kojoj je išao dokazivati kako kapitalizam produbljuje razlike, vrteći staru mantru da su bogati sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji.

Knjiga je i u nas dočekana trijumfalno, da bi se pljuvalo po kapitalizmu, pa ga je modni mačak hrvatske antikapitalističke scene Srećko Horvat, kojeg sponzorira T-com (!?), odmah ugostio u Zagrebu u svom "filozofskom teatru" prepunom kritičara kapitalizma zaposlenih u državnom aparatu koji oduševljeno slušahu njegovo drvljenje o nejednakosti. Nakon toga knjigu nisam imao volje niti pogledati. Naime, prema podatcima Svjetske banke od 1990. godine broj siromašnih je smanjen za milijardu. Broj siromašnih drastično se smanjio posebno u Kini (i Indiji) baš zato što su prihvatili kapitalizam, pa se Peking nakon samo tridesetak godina kapitalizma guši u smogu automobilskih ispuha, a ne hrpe raštimanih bicikala. Jednako je i u Europi, za koju Piketty također tvrdi da se povećavaju razlike. No brojke govore suprotno. Think tank "Bruegel", kojeg vodi bivši šef Europske središnje banke Jean – Claude Trichet, objavio je dvije studije o "inkluzivnom rastu" u Europi iz pera Zsolta Darvasa i Guntrama Wolffa u kojima se jasno vidi i kaže kako je "nejednakost u Europskoj uniji, suprotno javnoj percepciji, u posljednjih dvadeset godina znatno smanjena". No za to vam ne treba znanstveno istraživanje, dovoljno je pogledati razliku između Poljske, Češke ili Slovačke s jedne strane i, recimo, Njemačke s druge strane prije pada socijalizma i željezne zavjese i danas, kao i između prosječnog Čeha ili Nijemca u vrijeme socijalizma i danas. Da, drastično je smanjena nejednakost u Europskoj uniji u posljednjih dvadeset godina! Zahvaljujući socijalizmu? Ne, nego kapitalizmu i tržišnoj privredi. No ima tu, istinabog, i jedan paradoks, da malo ovim socijalistima idemo na mlin. Dok se na globalnoj i europskoj razini razlike smanjuju, a siromaštvo opada, istina je da se unutar pojedinih država, poput Velike Britanije, razlike povećavaju, što je bio i jedan od razloga Brexita. No to su iznimke, a ne pravila.

Što su socijalizam i planska privreda donijeli dobroga? Da, doveli su do jednakosti, jednakosti u bijedi. Ili, kako je govorio Churchill: "Kapitalizam je nepravedna razdioba bogatstva. Socijalizam je pravedna razdioba siromaštva." Evo paradigmatski primjer. Venezuela je prebogata naftom, potjerali su mrske kapitaliste, uveli pravedni socijalizam, no trgovine su prazne, nema hrane, a, gle paradoksa, prije dvije godine vlada je odobrila interventni uvoz WC papira, jer narod u tom pravednom sustavu nije imao čime obrisati dupe.

Ovako se nedavno našalih s Venezuelom: "Stanje u Venezueli danas najbolje oslikava status prostitutki. Naime, u ovoj 'zemlji pravedne revolucije' eksplozija nestašica svega i svačega kao u Jugi osamdesetih, kombinirana planskom privredom i državnom regulacijom 'tržišta', prostitutke je učinila najbogatijom društvenom skupinom. One redovito dolaze u kontakt sa strancima kojima u dolarima naplaćuju svoje usluge. Budući da je država fiksirala cijenu jednog dolara na šest bolivaresa, što je totalno nerealno, na crnom tržištu za jedan dolar bez problema dobijete sto bolivaresa. Iz toga proizlazi paradoks da prostitutke enormno zarađuju ne od prodaje seksa, već kao 'djelatnice' u mjenjačnici, od prodaje deviza."

S kapitalizmom je kao i s demokracijom, pun je nesavršenosti, ali svi drugi sustavi su gori. I propast čini dio kapitalizma, kao što pakao čini dio kršćanske vjere. No kada netko propadne, bilo u poslu ili braku, treba postaviti pitanje je li problematična institucija braka ili kapitalizma, ili pak osoba koja se unutar tih institucija neodgovorno ili kriminalno ponašala. A način na koji je Todorić nastao, širio se i poslovao nije kapitalizam. To je za neku drugu priču...