Datum objave: 14. listopada, 2015.
Ako ste zabrinuti za stanje ljudskih prava u svijetu, nemojte više. Od 2016.
godine sve manjine, diskriminirani, progonjeni zbog vjere ili uvjerenja dobili
su dostojnog zaštitnika: Saudijsku Arabiju! Nije šala, saudijski veleposlanik
pri Ujedinjenim narodima Faisan bin Hassan nedavno je izabran za šefa Vijeća
UN-a za ljudska prava, pa će njegova zemlja predsjedati jednim od najvažnijih
tijela ove važne međunarodne institucije.
Saudijska Arabija godišnje dekapitira više ljudi nego isilovci, kamenovanje
žena nacionalni je sport, homoseksualce se ubija, a prava manjina na tako su
visokoj razini da ih za prijestupe ne ubijaju, samo javno bičuju i razapinju. O
slobodi govora ne treba ni zboriti...
Nejasan termin
Budući da sam veliki "zagovornik" ljudskih prava pretvorenih u manipulativnu
ideologiju ekonomskog i svjetonazorskog imperijalizma, ponovit ću opet što rekoh
u intervjuu Vijencu. Ljudska prava su nejasan termin koji lebdi negdje između
političkog, moralnog i juridičkog značenja. Baš zato su pogodna za razne
manipulacije. Kao što je to nekoć bila religija ili tzv. vjerski ratovi, tako su
ljudska prava smokvin list za sasvim prizemne i neljudske interese. Kissinger je
u svojoj autobiografiji to lijepo elaborirao: borba za ljudska prava Americi je
bila idealno pokrivalo u ratovima za naftu, pa i u tzv. Arapskom proljeću, gdje
su nakon borbe za ljudska prava i demokraciju najgore džihadiste doveli na
vlast. Razvoj svijesti o neotuđivim pravima čovjeka donio je mnogo dobroga, no i
jedno veliko zlo: Sumrak dužnosti, osjećaja odgovornosti. Jer kada nekomu
priznate neko "ljudsko" pravo, nekomu drugomu pripisali ste dužnost, netko tko
će to morati financirati. Naime, mi miješamo ljudska prava, još tamo od
šezdesetih godina prošlog stoljeća, s ekonomskim (i građanskim) pravima, gotovo
ih više nitko u građanskom imaginariju i ne razlikuje. Zato je lepeza "ljudskih"
prava usko povezana s financijskom, ekonomskom snagom zajednice. U Norveškoj
nešto može biti "ljudsko" pravo što u siromašnoj Hrvatskoj ne može, jer država
nije dovoljno gospodarski jaka. K tome, danas svi pričaju o svojim pravima, već
od djece u vrtiću, nitko ne preispituje svoje dužnosti i odgovornosti.
Prava idu do bizarnosti
Jedan od razloga bankrota mnogih država EU jest i taj što se lepeza
"ljudskih" prava proširila do bizarnosti, pa je Cameron u Engleskoj neuspješno
pokušavao s projektom “Big Society” kako bi ljudima vratio svijest o vlastitoj
odgovornosti za zajednicu u eri atomiziranih pojedinaca koji bi da im država
regulira sve probleme u životu, od rođenja do smrti. Na mnogim područjima, od
globalne politike do "običnog čovjeka", ljudska prava postala su farsa, a kod
mnogih udruga sasvim dobra vrsta biznisa. Na sveučilištima ona su pomodna rabota
koja u svojoj biti ima funkciju cenzure samog znanstvenog istraživanja. U ruskoj
literaturi, od Berdjajeva preko Dostojevskog do Solovjova, Antikrist je
dobrotvor, ljudskopravaški aktivist koji ljudima nudi kruh, ali im je i potiho
isprao mozak, tako da im se i kruh na kraju zgadi. U tom smislu imenovanje
Sudijske Arabije globalnom čuvaricom ljudskih prava farsičan je ishod ovog, po
sebi, veoma važnog koncepta koji se od plemenite nakane pretvorio u sredstvo za
orvelijansko prekrajanja svijeta, od obitelji do geopolitike.