Kolumne
Autsajderske bilješke Piše: Ivica Šola
Sačuvaj nas, Bože, boraca za ljudska prava
Datum objave: 14. listopada, 2015.

Ako ste zabrinuti za stanje ljudskih prava u svijetu, nemojte više. Od 2016. godine sve manjine, diskriminirani, progonjeni zbog vjere ili uvjerenja dobili su dostojnog zaštitnika: Saudijsku Arabiju! Nije šala, saudijski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Faisan bin Hassan nedavno je izabran za šefa Vijeća UN-a za ljudska prava, pa će njegova zemlja predsjedati jednim od najvažnijih tijela ove važne međunarodne institucije.

Saudijska Arabija godišnje dekapitira više ljudi nego isilovci, kamenovanje žena nacionalni je sport, homoseksualce se ubija, a prava manjina na tako su visokoj razini da ih za prijestupe ne ubijaju, samo javno bičuju i razapinju. O slobodi govora ne treba ni zboriti...

Nejasan termin

Budući da sam veliki "zagovornik" ljudskih prava pretvorenih u manipulativnu ideologiju ekonomskog i svjetonazorskog imperijalizma, ponovit ću opet što rekoh u intervjuu Vijencu. Ljudska prava su nejasan termin koji lebdi negdje između političkog, moralnog i juridičkog značenja. Baš zato su pogodna za razne manipulacije. Kao što je to nekoć bila religija ili tzv. vjerski ratovi, tako su ljudska prava smokvin list za sasvim prizemne i neljudske interese. Kissinger je u svojoj autobiografiji to lijepo elaborirao: borba za ljudska prava Americi je bila idealno pokrivalo u ratovima za naftu, pa i u tzv. Arapskom proljeću, gdje su nakon borbe za ljudska prava i demokraciju najgore džihadiste doveli na vlast. Razvoj svijesti o neotuđivim pravima čovjeka donio je mnogo dobroga, no i jedno veliko zlo: Sumrak dužnosti, osjećaja odgovornosti. Jer kada nekomu priznate neko "ljudsko" pravo, nekomu drugomu pripisali ste dužnost, netko tko će to morati financirati. Naime, mi miješamo ljudska prava, još tamo od šezdesetih godina prošlog stoljeća, s ekonomskim (i građanskim) pravima, gotovo ih više nitko u građanskom imaginariju i ne razlikuje. Zato je lepeza "ljudskih" prava usko povezana s financijskom, ekonomskom snagom zajednice. U Norveškoj nešto može biti "ljudsko" pravo što u siromašnoj Hrvatskoj ne može, jer država nije dovoljno gospodarski jaka. K tome, danas svi pričaju o svojim pravima, već od djece u vrtiću, nitko ne preispituje svoje dužnosti i odgovornosti.

Prava idu do bizarnosti

Jedan od razloga bankrota mnogih država EU jest i taj što se lepeza "ljudskih" prava proširila do bizarnosti, pa je Cameron u Engleskoj neuspješno pokušavao s projektom “Big Society” kako bi ljudima vratio svijest o vlastitoj odgovornosti za zajednicu u eri atomiziranih pojedinaca koji bi da im država regulira sve probleme u životu, od rođenja do smrti. Na mnogim područjima, od globalne politike do "običnog čovjeka", ljudska prava postala su farsa, a kod mnogih udruga sasvim dobra vrsta biznisa. Na sveučilištima ona su pomodna rabota koja u svojoj biti ima funkciju cenzure samog znanstvenog istraživanja. U ruskoj literaturi, od Berdjajeva preko Dostojevskog do Solovjova, Antikrist je dobrotvor, ljudskopravaški aktivist koji ljudima nudi kruh, ali im je i potiho isprao mozak, tako da im se i kruh na kraju zgadi. U tom smislu imenovanje Sudijske Arabije globalnom čuvaricom ljudskih prava farsičan je ishod ovog, po sebi, veoma važnog koncepta koji se od plemenite nakane pretvorio u sredstvo za orvelijansko prekrajanja svijeta, od obitelji do geopolitike.