Uoči oslobodilačke akcije Oluja, već prema pravilu, gnjavatori i mitomani s one strane Dunava dobivaju posebnu inspiraciju. Tako je srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, u narodu poznatiji kao "mali Sloba", za B92 izjavio: "Mi s Hrvatskom želimo najbolje moguće odnose, ali kao što poštujemo tuđe žrtve – moramo poštovati i svoje… Kao što poštujemo srebreničke žrtve, tako moramo poštovati i svoje žrtve.

Ne želimo se svađati ni s kim, ali kada govorimo o srpskim žrtvama, ispada kao da želimo unijeti nestabilnost u regiju." Ovdje mali Sloba povlači jednu perverznu paralelu, između oslobodilačke akcije "Oluja" i genocida u Srebrenici.

Na stranu što službena Srbija bilo kod "Oluje", bilo kod genocida u Srebrenici, ne priznaje odluke međunarodnih sudova, sukus Dačićeve perverzne paralele sastoji se u nekoliko činjenica. Prvo, upravo je akcija Oluja spriječila novi genocid od strane srpskih vojnih postrojbi u Bihaću gdje bi, prema procjenama povjesničara, bilo višestruko više žrtava srpskih koljačkih hordi nego što ih je bilo u Srebrenici. To je povijesno utvrđena činjenica. Zahvaljujući, među inim, Hrvatskoj vojsci i odlučnosti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i pokretanju "Oluje", nova Srebrenica bila je spriječena. Drugo, "genocid" u Oluji i masovni odlazak Srba nije posljedica progona s hrvatske strane, već odluka srpskih vlasti. O tome jasno piše srpski general Milisav Sekulić u knjizi pod jasnim naslovom "Knin je pao u Beogradu". Prema generalu Sekuliću, odluku o evakuaciji srpskog stanovništva iz tzv. Krajine donijelo je Vrhovno vijeće iste te Krajine. Kao glavne krivce za tu odluku Sekulić označava Milu Martića i zapovjednika krajinske vojske Milu Mrkšića. General Sekulić u knjizi dokumentirano, dakle, argumentira da su glavni krivci za egzodus Srba Martić, Mrkšić i Slobodan Milošević. Ovdje je važno napomenuti, kako navodi jedan autor, da general Sekulić nije bio nikakav "šonjo ili etnobiznismen, ili tek sitni KOS-ov slugančić, već Srbin koji nema nikakve veze s tzv. Krajinom, a koji je ugodnu fotelju štapskog oficira zamijenio užarenom stolicom u generalštabu tzv. Vojske Srpske Krajine", dakle, čovjek govori iz prve ruke.

Ako bi egzodus Srba u “Oluji”, kako Dačić laprda, bio genocid, onda za njega treba tužiti nalogodavca tog genocida, svog bivšeg šefa Slobodana Miloševića, jer "Knin je pao u Beogradu". Ipak, otkuda ta stalna hrpa mitomanije, laži i perverzija s one strane Dunava, pogotovo uoči proslave “Oluje”. Možda je najbolje za odgovor obratiti se "ocu srpske nacije" Dobrici Ćosiću koji kaže: "Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno." Ako otac srpske nacije tako krasnoslovi o svom narodu, bilo bi nekorektno suprotstavljati se ili ne vjerovati jednom takvom intelektualnom autoritetu. Možda bismo tek mogli dodati da Srbija nije odbacila Miloševića jer se ne slaže s njegovom zločinačkom politikom, već zato što u toj politici nije uspio, zahvaljujući upravo “Oluji”. Stoga, ponosno, zastave na domove!