Snaga neke političke stranke ne sastoji se u nekoj velikoj i autonomnoj intelektualnosti pojedinih članova, već u disciplinaranoj poslušnosti članova koju poklanjaju intelektualnom vodstvu. Ako se slažete s ovom rečenicom, onda se morate zabrinuti jer je izvučena iz Hitlerova Mein Kampfa.

Na ciničan način Hitlera je korigirao D. Risi, točno osamdeset godina od izlaska spomenutog Hitlerova (ne)djela, te u knjizi "Moji monstrumi", napravio "dodatnu egzegezu" ovog Hitlerova "recepta" političke uspješnosti napisavši: "Neki je čovjek, uvidjevši da većinu ljudi u društvu čine kreteni, osnovao Stranku kretena. No nitko ga nije slijedio. Onda se dosjetio i promijenio ime stranke u Stranka inteligentnih. I svi kreteni su ga počeli slijediti."

Hrvati su umorni od političkih stranaka, što je puk sažeo u dijagnozi "svi su isti". To znači, svrha je doći na, lokalnu i državnu, vlast i onda zbrinjavati svoje, zasjesti na proračun i "disciplinirati" novcem građana neistomišljenike i one koje ne mogu kontrolirati. Nažalost, riječ politika zvuči kao psovka, a političar je sinonim za niškorist i muljatora, koji k tome nerijetko i krade. Takva percepcija nije dobra za demokraciju, za zdravlje društva, za njegov napredak. No sami političari obilno pridonose takvoj percepciji. Dok se proračunska sredstva režu svima, dok sirotinja i blokirani građani bujaju kao gljive poslije kiše, dok većina Hrvata jedva spaja kraj s krajem, morate doista biti "inteligentni" pa u takvoj situaciji dodatnih pet proračunskih milijuna dodijeliti političkim strankama. Nije nikakva demagogija kada se prigovara zašto taj novac nije proslijeđen gladnoj djeci, točnije, onima koji se "nezdravo hrane", jer u Hrvatskoj ipak "nema gladnih". Dijagnoza aktualne vlasti koja je donijela ovu odluku o "samopomoći", premda imaju druge zakonite mehanizme, od članarine do donacija imenom i prezimenom, je jednostavna: Političari su izgubili kontakt sa stvarnošću. Oni žive u nekom paralelnom svijetu u kojem nema gladi ni neimaštine, u kojem nema nezdrave hrane, u kojem nema neisplaćenih plaća, u nadrealnom svijetu u kojem brokula raste na stablu banane, a banana na polju brokule, pa zato i ne mogu vidjeti da smo u banani. Pet milijuna kuna samopomoći dodijeliti si u takvim vremenima sasvim je određena socijalna vrsta poruke, poruke da vlastite građane, porezne obveznike, smatraju kretenima, da ih njihova stvarnost ne zanima. U tom smislu, ovakvim ciničnim potezom "samopomoći", da ne vode računa o svima, već samo o sebi. Naime, kako kaže izreka, političar gleda samo prema sljedećim izborima, dok državnik gleda prema sljedećim generacijama, kao i što političar gleda na probitak svoje stranke, dok državnik gleda na probitak zemlje.

U takvoj situaciji, suprotno domišljatosti D. Risija, većinu Hrvata čine kreteni, ali koji to nisu po svome izboru, karakteru ili pameti, već zato što su nemoćni utjecati na čerupanje njihovog novca od strane inteligentnih političkih stranaka kojima se inteligencija i sposobnosti svode na to kako zagrabiti u tuđe džepove. Vrijeme je za neki masovni pokret, koji za početak možemo ironično nazvati "Stranka kretena", kao protutežu svim ovim "strankama pametnih", čija je pamet ovim činom pokazala svu svoju raskoš.