D amir Kajin nedavno je izjavio ono što prosječno upućeni znaju: Svaka stranka ima svoju Fimi mediju. Protuzakonito financiranje stranaka nije ni neko hrvatsko iznašašće ni krimen. Sjetimo se čestitog njemačkog kancelara Kohla, Chiraca, Blaira, Sarkozyja..., ili svih onih ostalih stranaka iz "zrelih demokracija", koje su nam uzor, a s čijih se ruku cijede krvavi dijamanti ili dolari koje su im "donirali" razni afrički diktatori čiji narod gladuje. Mnogi od tih "velikana" i stranaka svjetske politike uglavnom su, za razliku od Sanadera i HDZ-a, prošli lišo, nešto kao Sanaderov "doktor laži", Maček, kako su ga novinari nazivali.

Tzv. borbu protiv korupcije samo naivni gledaju kao nekakvo "čišćenje društva" od kriminala i kriminalaca, a zapravo je riječ o političkim ili gospodarskim preslagivanjima u sasvim treće, nerijetko iste kriminalne svrhe u kojima, narodski rečeno, "mijenjamo govno za govno". Tako je nakon presude i šef HDZ-a Karamarko u svom ajmekanju na Osječkoj televiziji, u silnim izljevima domoljubne patetike i šupljih frazetina propustio dati bilo kakvu suvislu analitiku. Karamarko i društvo propuštaju tako primijetiti koja je prava funkcija nepravomoćno osuđenog Sanadera u novom preslagivanju karata na području bivše Jugoslavije. Sanader je tu, sa svom tom nevjerojatnom hrpom optužnica (iz čega zapravo proizlazi da nije čovjek nego nadčovjek, možda kiborg), da posluži kao malj za uništenje HDZ-a, za što je, inače, već Karamarkov izbor sasvim dovoljan. Naime, u bivšoj Jugoslaviji sve nove stranke nastale 1990./'91. koje su došle na vlast ili su nestale, ili su apsolutno marginalizirane, osim HDZ-a u Hrvatskoj. Osim toga, za razliku od desnice (Janša, Sanader...), na postjugoslavenskoj ljevici nemamo nikakve "spektakularne" korupcijske afere i suđenje, a nije da nema štofa, pa i kod nas, od Mesića do Linića. Analitika ove "antikorupcijske borbe" trebala bi stoga ići u tom smjeru uz važan dodatak da ove procese u ex YU zapravo vode stranci, njihove tajne službe, posebno britanski MI6 i njemački BND, svatko iz svojih "poštenih" motiva. Ako ove tvrdnje smatrate paranojom, onda malo prošvrljajte po WikiLeaksu ili po Enghdalovim analizama iz kojih je vidljivo kako je, primjerice, antikorupcijsku borbu u Italiji vodio američki FBI iz nekih sasvim trećih motiva, a ne zbog "antikorupcijske borbe".

Stoga, orgijanje sve te sile "poštanjačina" nad Sanaderom, taj primitivni jednosmjerni moralizam mi se gadi: što zbog geopolitičke kratkovidnosti, što zbog populizma i "zgražanja" svih onih, od politike do medija, koji su još do jučer Sanaderu virili iz stražnjice. Uz ispriku čitateljima i narodu gladnom pravde i kruha, za moju malenkost suđenje Sanaderu je, zapravo, sigurnosno pitanje, na kojem smo kao nezavršena država već pali. Do ovog suđenja nije trebalo niti doći, to je trebalo drugačije riješiti, prema modelu kako su to Englezi riješili s "poštenjačinom" Blairom koji je, kao i naš Ivo, umočen u korupciju, na "zamolbu" tamošnjih službi "iznenada" dao ostavku. Blair danas u "banana državama", drži prodike o miru, dijalogu, pravdi, poštenju...I, za svaki slučaj, prešaltali su ga na katoličanstvo.