U Hrvatskoj postoje dvije vrste novinara: profesionalci i "društveno-politički radnici". Ovaj drugi naziv nastao je u komunizmu u kojem je novinar bio glasnogovornik vladajuće totalitarne ideologije prikopčan na Udbu ili KOS te u blažim varijantama na ove i one centralne komitete. Bilo je u to vrijeme i profesionalaca, no kako su prolazili, o tome je pisao i govorio pokojni Božo Novak, a filmski Fadil Hadžić.

"Društveno-politički radnici" iz komunizma nastavili su raditi i nakon devedesete, iako su u komunizmu zbog njihovih uradaka, i ovdje u Slavoniji, ljudi završavali po zatvorima, a i danas su zaštićeni kao lički međedi, iako prepuni tužbi za klevete, neprofesionalni, služe najmračnijim tipovima, ali beru nagrade, Predsjednik ih odlikuje za doprinos "ljudskim pravima", a kada ih netko krivo pogleda ili argumentirano raskrinka, dižu se svi, od HND-a do nevladinih udruga slične geneze kao i oni. Kada bi KOS-ov agent Mustafa Čandić progovorio i o nekim novinarskim vedetama ovdje u Osijeku koji su radili za njih, za dva dana bio bi jamačno donesen po hitnoj proceduri neki "lex Perković" u smislu zaštite tih "novinara". Ovih je dana ravnatelj HRT-a Radman, kojeg se u slučaju "Labrador" spominje kao suradnika KOS-a, a koji je mlad, bez biografije, postao zadnji direktor Televizije Zagreb u komunizmu, uručio otkaz novinarki Prkačin. Budući da gđa Prkačin nije ni Hedl, ni Šprajc, ni Jelena Lovrić, nakon bacanja na ulicu ove dame muk; ne buči ni g. Duka ni HND, nema ni nevladinih udruga... Premda je rješenje o otkazu u suprotnosti s odlukom Etičkog povjerenstva, gđa Prkačin je dobila otkaz jer je navodno "neosnovano i neovlašteno" koristila arhiv HRT-a u snimanju dvaju filmova o Gotovini, te zbog "neprimjerenih izjava o svojim kolegama". Nada Prkačin je tiha, koncilijantna i profesionalna osoba, prošla je rat, a nije samo ona na udaru nego i "njen" TV kalendar te još neke druge emisije koje izmiču kontroli partije i njezinih komesara na HRT-u. U nadi da će gđa Prkačin dobiti pravnu bitku s ovim moćnim sustavom koji se razvija i umrežava još od komunističkog razdoblja, želio bih dati svoj stav zbog čega je Nadi Prkačin odrubljena glava. Ona je raskrinkala kako funkcionira "novinarstvo" u Hrvatskoj, pa i na HRT-u.

Sjetimo se sramotnog teksta Snježane Pavić u Jutarnjem uoči presude Gotovini i suborcima, zapravo Hrvatskoj kao državi nastaloj na zločinu, gdje se već naslađivalo nad tim. A onda ih je sudac Meron šokirao, i tekst je povučen. Slično se dogodilo i na tzv. Hrvatskoj televiziji koja je već pripremila film Hrvoja Zovka o Gotovini kao zločincu, o "Oluji" kao zločinu, pa je u studiju najednom nastala tuga i nevjerica nakon pravorijeka suca Merona. Naglo su otkazivani predviđeni gosti koji su trebali vjerojatno likovati nad zločincem Gotovinom, pa je ad hoc, kao i u Jutarnjem, mijenjan "kurs". Eto, to je "grijeh" Nade Prkačin, koja u tome nije sudjelovala, nakon čega je uslijedila osveta "društveno-političkih djelatnika" jer, prema kriterijima zbog kojih je gđa Prkačin dobila otkaz, ovaj čas HRT bi ostao bez polovine svojega kadra.