U upravo objavljenom zborniku "Vukovar '91. – istina i/ili osporavanje" u izdanju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, na stranici 356. – 357. nalazi se svjedočanstvo jedne žene, žrtve srpskih konclogora, Ružice Barbarić, koja svoje zlostavljače proziva imenom i prezimenom: "Odvoze nas autobusima u Velepromet. Čim sam izišla, odvajaju Srbe na jednu, a Hrvate na drugu stranu. Dolazi Branka Janjetović i upisuje me pod broj 477. Ubrzo dolazi moj 'komšija' Pero Krtinić i prokazuje me kao Hrvaticu i predaje četnicima... Uvode me u zgradu stolarije, na vratima stoji Slađana Korda, koja mi otima sve što sam imala. U torbi sam imala 30.000 njemačkih maraka i zlatninu. Isjekla mi je kožnu jaknu tražeći novac... Oko pola 10 navečer dolazi četnik po nadimku Topola i izvodi van iz Veleprometa... Uvodi me u jednu kuću, zatim u sobu. U toj je kući bio četnički štab. Naoružan, skinuo je sve s mene i silovao me cijelu noć, dok se vani pucalo... Zatim dolazi neki četnik, koji me vodi na kat, u dječju sobu i opet, silovanje, iživljavanje... Nakon što se iživio nada mnom, vodi me u prizemlje, gdje već čeka drugi četnik, s redenicima i puškom s nadimkom Žmigo. Taj me odvodi u susjednu kuću, gdje su svi arkanovci. Ponovno silovanje, redom, jedan po jedan... Putem susrećem susjeda s Olajnice, opet mislim, pomoći će mi, a on se napravio kao da me ne poznaje. Bio je u vojnoj uniformi, a danas radi kao dostavljač u hrvatskoj policiji. Žmigo me vodi u podrum jedne kuće prekoputa Tekstilne škole i tamo me i on siluje cijelu noć. Ujutro me vodi četničkom vojvodi, Vukovarcu, Lančužaninu, s nadimkom Kameni. On me šalje u Velepromet da mi tamo sude... Najednom dolaze Stanimirović, Dokmanović, Hadžić, pljuju nas i psujući pitaju što radimo na 'svetom srpskom tlu'..."

Najpoznatiji od prozvanih u ovom svjedočanstvu, Vojislav Stanimirović, rekao je kako gospođa Barbarić laže te sve čini iz koristoljublja kako bi "izvukla rentu", dočim je DORH u Osijeku izjavio kako na temelju "do sada" utvrđenih činjenica "nije utvrđeno postojanje osnove za sumnju o kaznenoj odgovornosti V. Stanimirovića". Čovjeka koji je izjavio kako je "palo posljednje ustaško uporište", vukovarska bolnica, svakako sve "do sada" utvrđene činjenice ovlašćuju da vrijeđa žene žrtve silovanja koje nemaju pametnijeg posla već preko njegovog nevinog obraza "tražiti rentu". Ružica Barbarić je samo jedna od 3.000 žena iz RH koje su u srpskim konclogorima prošle iste ili slične torture. Za to nitko nije odgovarao. Valjda DORH o ovom slučaju masovnih silovanja u Vukovaru na temelju "do sada" utvrđenih činjenica" ni 20 godina poslije nema što reći. No ako oni šute, narod je u Vukovaru ponedjeljak rekao sve!

Previše je tu zla učinjeno (ženama) da bi čovjek razumio bilo čije nečinjenje, pa i DORH-ovo. Rekli bi ljudskopravaški aktivisti i kukarikavski političari i simpatizeri da ćirilica nije ništa kriva, to je pismo. Da, na tom pismu su pisali po silovanim ženama "kypba". O tome, za razliku od gospođe Barbarić, iz različitih traumatskih razloga mnoge od njih šute. Ma, da se to samo jednoj od njih dogodilo. Žene, bez obzira na nacionalnost, što mislite o ćirilici u Vukovaru?