Datum objave: 9. listopada, 2013.
Što se događa s klimom? Nema više godišnjih doba, iz ljeta se već uskače u
zimu, i obrnuto, kao da su nestala međurazdoblja, proljeće i jesen.
Odgovor je, gotovo su jednoglasni znanstvenici, u globalnom zatopljenju za
koje je kriv čovjek. Kada laik, kakav sam i sam, pokušava shvatiti što se događa
zapravo, u glavi mu nastane kuršlus kada se osloni na znanost i njezina
dostignuća i objašnjenja. Tako je početkom osmog mjeseca GreenReport objavio
članak pod naslovom “Ne sijecite stara stabla”, oslonjen na znanstveno
istraživanje koje je obavilo 40 znanstvenika u kojem se egzaktno pokazuje da je
sječa starih stabala u šumama i prašumama, koji apsorbiraju polovinu CO2, razlog
globalnog zatopljenja. Dva tjedna nakon toga Geert – Jan Nabuurs sa Sveučilišta
u Weningenu (Nizozemska) objavio je u uglednom časopisu “Nature Climate Change”
znanstveno istraživanje s oprečnom tezom: U Europi treba posjeći stare šume i
stara stabla jer imaju gotovo neznatnu moć apsorpcije CO2. Prema tom
znanstveniku, sva stara stabla treba posjeći i pomladiti šume jer samo mlada
stabla imaju veliku apsorpcijsku moć. Time se, osim što se prevenira globalno
zatopljenje, jača i gospodarstvo jer su u igri velike količine starih i
kvalitetnih stabala koja su golem sirovinski potencijal drvnoj industriji.
Nekako u isto vrijeme evo i trećeg znanstvenog otkrića vezanog uz globalno
zatopljenje objavljeno u glasovitom časopisu “Nature” od istraživačkog tima
Instituta Max Planck iz Jene: Ni stara, ni mlada stabla nisu ključ globalnog
zatopljenja, ono je prouzročeno ekstremnim klimatskim događajima, duga razdoblja
suše, toplinski valovi, jake kiše i divlje oluje. Zbog toga zemaljski
ekosustavi, uključujući i šume, bilo one stare ili mlade, apsorbiraju gotovo 11
milijardi tona CO2 manje nego inače. Prema tim znanstvenicima, čovjek tu ništa
ne može, no treba ipak izbjegavati sječu šuma.
Zahladnjenje ili zatopljenje?
No ni to nije kraj. Sovjetski znanstvenici, pak, unisono govore sasvim
suprotno: Idemo u krivom smjeru, postavljamo krive hipoteze jer na djelu nije
globalno zatopljenje, nego globalno zahladnjenje, sukladno prirodnim ciklusima
bez obzira na čovjekov utjecaj na ekosustav. Na tu vrstu znanstvene ekspertize
djelomično se naslanja i naš akademik Vladimir Paar, koji već godinama trubi da
su klimatske promjene (globalno zahladnjenje ili zatopljenje, vrag će ga više
znat') posljedica kozmičkih odnosa na relaciji Zemlja – Sunce, a ne nikakvih
čovjekovih djelatnosti, što je u znanstvenom svijetu ravno herezi, zbog čega je
kanadski klimatolog Timothy Ball od znanstvene inkvizicije 2007. godine
presuđen: kako je negiranje globalnog zatopljenja i čovjekove uloge u tome ravno
negiranju holokausta, zbog čega je bio i pod policijskom zaštitom jer je dobio
prijetnju smrću.
Protivne (hipo)teze
Navođenjem ovih kontradiktornih znanstvenih tvrdnji utemeljenih na
“rigoroznoj znanstvenoj metodologiji” prosječan laik može se samo zapitati:
O.K., ne znamo što se događa s klimom, niti zašto se događa, tek mnoštvo
međusobno protivnih (hipo)teza, no možemo li odgovoriti na pitanje što se događa
sa znanošću? Ni na to nema odgovora, ona leluja na razmeđima ideoloških,
političkih i financijskih interesa, sve više usvaja religijsku apokaliptičku i
soteriološku funkciju. Dakle, prije nego odgovori na druga pitanja, znanost bi
se trebala zapitati što je u njoj znanstveno, a što “nešto drugo”, tek toliko da
ljude ne zbunjuje.