Datum objave: 17. rujna, 2013.
Problem s Europskom unijom oko lexa Perković ne postoji, to napuhava oporba u Hrvatskoj, to je sukus izjave koju je SDP-ova eurozastupnica gospođa Biljana Borzan dala Radio Osijeku. Potom se upustila u tumačenje lika i djela Viviane Reding na tako trivijalan i palanački način da je njene “spoznaje” o gospođi Reding, Komisiji i nakanama Europske unije najbolje prepustiti komentatorima kakvi su bili sjajni dečki iz Malnarove Noćne more, jer ozbiljan čovjek doista ne zna je li se gospođa Borzan samo zafrkavala, ili je pri zdravoj pameti, bez utjecaja mogućih štetnih supstanci, tresnula takvo što.
Izigravanje povjerenja
Premda nisam europarlamentarac, niti sam “na izvoru” u Bruxellesu, iz samog čitanja stranog tiska i idiotu bi bilo jasno da je problem i te kako ozbiljan: Ako čak ostavimo po strani ideološke momente i udbašku prošlost obitelji gospođe Borzan, lex Perković je skandal za Europsku uniju iz jednostavne činjenice što je Hrvatska na čelu s Milanovićem prekršila zakon, nešto što je sama potpisala, čime je dirnuto u same temelje Europske unije, vladavinu zakona. To je i te kako veliki problem. Ali da ne ostanemo samo na (europskim) medijima, gospođa Borzan čita možda samo ženske časopise, ili “Doktor u kući” pa ne shvaća poruke europskog javnoga mnijenja naslonjenog na svoje vlade i Europsku komisiju, poslužit ću se, inače mi ljigavom, metodom Davora Butkovića.
Prošli sam tjedan boravio izvan Hrvatske. Među inima, susreo sam jednu njemačku diplomatkinju pri čemu se otvorila jedna “bezvezna tema” koju “oporba u Hrvatskoj napuhava”, to je tema europskog uhidbenog naloga, tema Perkovića s kojim je radila u službi i majka gospođe Borzan, Rosa Ćupurdija. Njemačka diplomatkinja, koja je jamačno upućenija od gospođe Borzan u temu koju je na Radiju Osijek ova komentirala, jasno je dala do znanja da Europa neće popustiti, da se ne radi o tome je li nešto “napuhano” ili ne, već da se radi principima s kojima se ne trguje, te da je Hrvatska samoj sebi već učinila golemu štetu izigravši povjerenje. O financijskom i drugom teretu koji će Hrvatska pretrpjeti zbog Milanovićevog balkanluka i primitivizma, bolje je ne razmišljati, jer Europska komisija i gospođa Reding koju, prema Borzanici, to uopće ne zanima, upravo pokreće sankcije protiv Hrvatske.
Budućnost na kocki
Problem lexa Perković, njegova delikventnost i problematičnost rasvijetljena je već sa svih strana, ne samo u hrvatskim nego i inozemnim medijima i institucijama. Stvar je “prosta ko pasulj”, osim gospođi Borzan. Tu je na kocki budućnost Hrvatske, od memorije do ekonomije. Naime, stalno se protura ona priglupa rečenica “prestanimo se baviti prošlošću, okrenimo se budućnosti”. To je čista zamjena teza, jer se svih ovih dvadesetak godina prošlost zapravo bavila nama, određivala nam sudbinu i živote, e da bi vinovnici te prošlosti govorili “okrenimo se budućnosti”. Ta prošlost je prošlost obitelji Perković, obitelji Borzan (Ćupurdija), obitelji Josipović, obitelji Milanović, obitelji Pusić, obitelji...
Ne kažem da djeca trebaju biti odgovorna ili krivljena za grijehe svojih roditelja, niti nositi njihovu stigmu, no očito je ključnim ljudima u Hrvatskoj potrebna freudovska terapija “oceubojstva” kako bismo svi mogli odrasti, kako bi se prošlost prestala baviti nama i 2013. godine u liku lexa Perković. Nama zapravo, sasvim obrnuto, već 20 godina ne dopuštaju da se bavimo prošlošću, i zato smo tu gdje jesmo, u međunarodnoj izolaciji, pod sankcijama.