Datum objave: 21. kolovoza, 2013.
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije je nadbiskup Puljić.
Predsjednik komisije HBK za odnose s državom je kardinal Bozanić. Svaki (nad)biskup sukladno kanonskom pravu predstavlja svoju biskupiju. Sve jasno kao dan. E, sada, što znači sljedeća izjava premijera Milanovića: “Za mene, Katolička crkva je Rim, a s njim imam odlične odnose. A Katoličku crkvu u Hrvatskoj teško je definirati. Svaki je dan predstavlja netko treći.” Kao teolog, mogao bih napisati tisuću kartica teksta o tome koliko je nebuloza kondenzirano u ovoj Milanovićevoj izjavio. Milanović, slično kao Tito, želi umjetno odvojiti Katoličku crkvu u Hrvata od Svete Stolice, “ne razumije” ustroj Katoličke crkve, ona nije “partija”. Milanovića, zapravo, ni u čemu ne treba shvaćati ozbiljno. Milanović je kamikaza – političar koji je se svađa sa svima, a u toj kamikaza strategiji uvukao je s tzv. Lex Perković cijelu zemlju u sukob s Njemačkom i Europskom komisijom. No pustimo njega, ključ ove Milanovićeve “biser izjave” je negdje dalje, u nuncijaturi. Tamo stoluje do sada, blago rečeno, najneobičniji nuncij u Hrvatskoj od osamostaljenja, mons D'Errico. Žao mi je što ovo moram napisati, ali smatram ga spletkarošem, “neobičnim” crkvenim diplomatom. Već prvi njegov nastup pri dolasku u RH iz BiH bio je škandal, kršenje Bečke konvencije, kada je kao diplomat strane države išao komentirati unutarnje stvari RH, njene zakone, kao da je došao u banana državu, jer RH, uza sve mane, to nije. Time je, dakle, pokazao “poštovanje” prema ovoj zemlji, otvorivši sukob s hrvatskom vlašću.
Blaćenje iza leđa
No, kako je vrijeme odmicalo, za sukobe s vlašću počelo se optuživati hrvatske biskupe, i to iz kuhinje Njegove Ekselencije, nuncija D'Errica. U pluralnim društvima napetosti, pa i sukobi, među različitim čimbenicima društva, nisu nenormalna stvar, dapače, to je česta pojava, posebno oni svjetonazorske naravi. Dijalog i nenasilni sukobi čine društvo boljim. I sam papa Franjo, kao kardinal Bergoglio, često se sukobljavao s argentinskim vlastima, promičući život i, ne samo kršćanske nego općeljudske vrijednosti. Nije mu trebao neki D'Errico ga “vaspita”. D'Errico se ovdje postavlja čudno, paternalistički, kao da ima neku neobjašnjivu agendu protiv hrvatskih biskupa koju provodi na dva načina: iza leđa i sučelice. Prvi način, iza leđa, D'Errico provodi tako da pušta “određene informacije” u medije kojima blati hrvatske biskupe, da bi se nakon toga pravio grbav. Zato ga smatram spletkarošem. Drugi način, koji osvjetljava i niže citiranu Milanovićevu izjavu, jest sučelice.
Stavovi Vesne Pusić
D'Errico na sjednicama HBK zna držati duge castrovske monologe, kao da se obraća maloumnoj djeci, a ne biskupima koje je sam Papa imenovao, često citirajući Vesnu Pusić, pa ga je jedan od biskupa u šali upitao: “Čije Vi stavove ovdje zagovarate, Papine ili Vesne Pusić?” Nuncija D'Errica kao i Svetu Stolicu stoga hvali gospođa Pusić kao “staru i mudru instituciju”, dok Milanović ima “odlične odnose s Rimom”, dočim je “Katoličku crkvu u Hrvatskoj teško definirati”. O hrvatskim biskupima se može i treba kritički govoriti, no nuncij D'Errico, neobičan tip, ponaša se kao predstavnik Kukuriku koalicije, a ne veleposlanik Svete Stolice koji sa svojom braćom u episkopatu, ravnopravno, ne paternalistički ili zaplotnjački, treba graditi mostove, unatoč trzavicama. Ovako, on svojim “neobičnim djelovanjem” čini štetu svima, i Crkvi i vlasti, pridonoseći kaosu. Amen.