Datum objave: 14. kolovoza, 2013.
Kakvi li se sve izgovori traže među sljednicima bivšeg zločinačkog
jugoslavenskog režima, od političara do novinskih komentatora, da bi se
opravdala lakrdija vezana uz “Lex Perković”.
Nekima su usta puna branitelja pa se boje da bi eventualnim popuštanjem
Hrvatske sutra, kad Srbija uđe u EU, počeo njihov progon. Blago braniteljima
pokraj takvih skrbnika, eno im Veljka Marića u srpskom zatvoru kao dokaz njihove
“skrbi”. Drugi kažu kako bi ukidanjem sporne odredbe zakona, koja ne dopušta
izručenje za djela učinjena prije 2002. godine, kompromitiralo nastanak Hrvatske
jer se Hrvatska naoružavala na crnom tržištu. Eto, oni koji su izišli iz Sabora
kada se glasovalo o neovisnosti najednom strepe za korijene naše borbe za
slobodu.
Zaštita udbaša
Nitko ne govori o zaštiti udbaša, svima puna usta branitelja, Domovinskog
rata… No ostavimo po strani i Perkovića i Udbu, i branitelje i Domovinski rat,
svu demagogiju i ideologiju koja se prosipa, sukus problema tiče se temelja na
kojem EU počiva, vladavine prave i poštovanja potpisanog: Hrvatska je ovim
zakonom derogirala pristupni ugovor, Milanovićeva vlada prevarila je Europsku
uniju. Ono što je razbjesnilo, ne samo Nijemce, nije samo izigravanje ugovora
nego i način na koji je to učinjeno. Milanovićeva je vlada, poput šibicara na
balkanskim stočnim vašarima, najprije čekala da Njemačka ratificira pristupni
ugovor, a nakon toga je donijela “Lex Perković” i rekla - puj pik ne važi
potpisano. Predsjednik Josipović pak, vidjevši da su Nijemci i EU spremni ići do
kraja, malo olabavljuje, no ipak tvrdi da Perković ne može biti izručen
Njemačkoj jer je nastupila zastara. Očito, kao Njemačka i EU s druge strane, i
ovi su naši spremni ići do kraja u obrani zločinačkog naslijeđa svojih
ideoloških, a možda i fizičkih, očeva. Ne sekira ih previše ni prijetnja
sankcijama, što znači daljnje smećarenje našeg kreditnog rejtinga, obustava
projekta pelješkog mosta, blokiranje fondova..., sa zajedničkim nazivnikom
izbacivanja RH iz EU, krajnjom sankcijom vezanom uz šutiranja iz EU tijela koja
donose odluke. Ono što bode oči dvostruki su kriteriji prema zločinima komunizma
i onih počinjenih u Domovinskom ratu.
Komunistička prošlost
Za Gotovinu se govorilo “ili on ili EU, Gotovina prepreka europeizaciji
Hrvatske, neka ide u Haag i tamo dokaže nevinost…”. Ti isti koji su to
izgovarali ne primjenjuju isti kriterij za zločine komunizma, niti “tepaju”
Perkoviću da ide u Njemačku “i tamo dokaže svoju nevinost”, kao ni da “Hrvatska
ne može biti talac jednog čovjeka”, kako su tu govorili u slučaju Gotovina. Rok
koji je EU dala Hrvatskoj da povuče spornu odredbu zakona 23. je kolovoza, Dan
sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima. Pametnome dosta! Hrvatska očito nema
snage sama procesuirati svoju mračnu komunističku prošlost niti se s njome
suočiti, jer tu prošlost prepunu Đurekovića štiti hrvatska vlast. Ista vlast
koja bi autoceste, vode, šume… dala u koncesiju. Jedino što bi trebalo dati u
koncesiju, i to Nijemcima, jest Bajićev DORH, da naprave reda u ovoj državi
premreženoj starim kadrom i njegovom djecom. Bajića ne treba ostaviti na cesti,
već mu treba dati posao u medijima da osjeti kako je teško praviti novine kada
informacije ne cure, kada sude sudovi, a ne mediji koje “netko”
hrani…