Kolumne
Autsajderske bilješke Piše: Ivica Šola
Raskrinkan Milanovićev totalitarni um
Datum objave: 17. travnja, 2013.

U svom govoru u Münchenu od 29. siječnja 1923. Adolf Hitler iznio je tri ideje koje trebaju voditi Njemačku, to su socijalna, nacionalna i antisemitska ideja. Što se treće, antisemitske, ideje tiče, Hitler će reći da Židovi “jesu rasa, ali nisu ljudi… oni su društveno zlo i elementarna nepogoda” protiv koje se treba boriti svim sredstvima.

Riječi koje je hrvatski premijer upotrijebio mlateći po Ruži Tomašić identične su, pri čemu, naravno, ne mislim da je Milanović Hitler, već da ta zabrinjavajuća retorička istovjetnost odaje Milanovićev totalitarni um, koji etiketira “apsolutno zlo” i poziva na akciju “društvene higijene” kako bi se društvo očistilo od “nečistih”.

Sumanute tirade

Totalitarni um i retorika Zorana Milanovića na Ruži Tomašić samo je eskalirala, no stalno je prisutna. Dovoljno se prisjetiti njegovih sumanutih tirada i diskvalificiranja ljudi prema mjestu rođenja (Stier) ili prema mjestu stanovanja (Špičkovina, Vukovina) sugerirajući im status “niže rase”, manje prihvatljivih bića od “arijevaca”, koji nisu rođeni ili ne žive gdje Milanović smatra da bi trebali kako bi dobili status ljudskih bića u punom smislu, dostojnih poštovanja i uvažavanja u javnom prostoru i demokratskim procesima i kritikama. U Milanovićevom totalitarnom diskursu neprestanog prokazivanja neprijatelja naroda i društvenog zla svednevice frcaju etikete eurofoba, homofoba, crnokošuljaša… i drugih snažno zvučećih frazetina koje su uglavnom crtanje vraga po zidu od jednog nesposobnog političara koji je čak i od ovakvog HDZ-a uspio izgubiti izbore, i to po pravilima igre koje je sam postavio, za što je potrebna ozbiljna doza diletantizma i autističnog narcisizma posvađanog s realnošću, pogotovo onom gospodarskom, što potom uporno supstituira totalitarnom retorikom isključenja i konstruiranjem društvenih sukoba. Nazivajući Ružu Tomašić “društvenim zlom”, Milanović nije samo prešao prag pristojnosti nego je i kod svih ozbiljnih ljudi upalio alarm zabrinutosti o mentalnom stanju čovjeka koji ima najveću odgovornost za sudbinu ove zemlje, koja sa svakim danom gospodarski tone u blato, a Milanoviću je najvažnije u svemu tome zaštititi krhkog i nevinog Voju Stanimirovića od goropadne Ruže Tomašić.

Sada će izvrijeđati branitelje

Uzimajući u zaštitu aboliranog četničkog kolaboracionista koji je bio dio okupacijske vlasti u Vukovaru, Milanoviću ne smeta što je taj isti Stanimirović, koji je likovao kada je palo “posljednje ustaško uporište”, vukovarska bolnica, izjavio kako Srbi nisu krivi za rat i razaranja u Vukovaru, niti su ga počeli, već Hrvati, koji su prije toga likvidirali Srbe pa ih “razjarili” da se brane od povampirenih ustaša, te, škandalozno, dodao da u vukovarskoj bolnici nisu bili samo ranjenici i bolničko osoblje nego i prerušeni hrvatski vojnici. Na tu izjavu Milanović nije imao potrebu reagirati iako dira najdublju ranu hrvatske borbe za neovisnost. Tu je totalitarni Milanovićev um do kraja raskrinkan: on strastveno štiti “istinu” Voje Stanimirovića o Vukovaru od istine Ruže Tomašić. Ta Tomašićkina istina o Vukovaru očito toliko iritira Milanovića da će njoj u inat Vukovar uskoro ukrasiti ćirilicom. I pritom, vjerojatno, izvrijeđati branitelje Vukovara, nepismene, prljave crnokošuljaše i divljake.