Imali su pravo svi oni koji su nakon Titove smrti tvrdili da će on "vječno živjeti u našim srcima". Njegove metode obnašanja vlasti i te kako su žive. Od svih Titovih izreka najčešće se spominje ona da se ne treba držati zakona kao pijan plota. Zaboravljaju se drugi biseri koji još zornije prikazuju metodologiju njegove vladavine, u svjetlu kojih i taj o plotu i zakonu dobiva svoj puni smisao. Kada je jednom neki novinar loše pisao o Sovjetskom Savezu, drug Tito se naljutio na državne tužitelje i rekao: "Oni ništa ne rade, pa ne mogu političari stalno raditi njihov posao." Kada su mu odgovorili da nemaju baš neke dokaze, Tito je rekao: "Optužite ga, dokaze ćemo već naći".

Drug Tito doista "živi vječno" kada su u pitanju metode likvidacije neistomišljenika, što se posebno pokazuje prema istaknutim hrvatskim braniteljima impresivna ratnog puta i biografije. Sukladno provjerenim udbaškim metodama druga Tita, ljude se i danas optužuje, a onda se kreće u traženje dokaza. U svemu tome nije bilo dovoljno mnoge hrvatske generale i časnike transformirati u ratne zločince, već i u kriminalce, ratne profitere. I eto vam najednom, istovremeno, članaka o njihovom nevjerojatnom bogatstvu kako bi se pogodovalo populističkim stereotipima o metku i imetku. Najprije se na sve strane razvlači general Praljak, kojem iz Haaga stiže "mišljenje" da, kao imućan čovjek, plati sam svoju obranu od par milijuna eura. Sam je Praljak argumentirano demantirao bajke o svom bogatstvu i pozvao "nadležne" da odu provjeriti zemljišne knjige kao i bankovne račune s kojih, kaže Praljak, mogu slobodnu uzeti sve što tamo nađu. No zna i Praljak da oni to neće provjeravati, jer znaju da to nije istina, zadovoljni su već time što su izasrali, sve ostalo je premija.

Paralelno s Praljkom eto i vijesti da je tvrtka generala Gotovine uprihodila pet-šest milijuna kuna. Poruka opet jasna: Mi mu plaćamo obranu, a on privatno mlati pare. I na kraju, "netko" se sjetio imovine načelnika PU karlovačke Josipa Ćelića i javno ga, bez suda, prokazao kao kriminalca čija imovina nadilazi njegova primanja. Ćelić je također hrvatski branitelj impresivna ratnog puta, izuzetno cijenjen među kolegama, koji su ga, u vrijeme imenovanja na to mjesto, nazvali "besprijekornim policajcem". Ministar Ostojić ga je na temelju novinskih insinuacija smijenio, a prije toga je oblaćen. Stare metode. Ako su ga već osudili, hajdemo ga malo i braniti, poradi ravnoteže. Rodom sam iz Đakova, znam o kome se radi. Momak je iz vrlo imućne gastarbajterske obitelji (trenutačno prodaju jedan objekt u Đakovu), i nije jedino dijete gastarbajtera čija "imovina prelazi primanja", ja ih znam bar dvadesetak. Otac mu je još prije rata imao tvrtku Ćelić Tours. Čovjek je, dakle, optužen. Sada, kako drug Tito veli, treba naći neke dokaze. I koga briga ako se pokaže da Ćelić ima pokriće za imovinu? Nikoga. Čovjek je već osuđen i smijenjen. Imućan hrvatski branitelj ili general u ovom scenariju ne može postojati, osim kao kriminalac i ratni zločinac. Drug Tito i dalje živi u mnogim srcima. Vječno. Upravo je parkirao autobus Ćelić Toursa pred Banske dvore.