Datum objave: 25. srpnja, 2012.
Glavni diler Angeline Jolie za Balkan, jugoslavenski glumac Rade Šerbedžija,
i ove je godine dobio od hrvatske države tri i pol milijuna kuna za svoje
kazalište na Brijunima.
Taj privatni dernek na kojem obitelj Šerbedžija i uži krug prijatelja ljetuju
besplatno na račun poreznih obveznika, već je više puta dovođen u pitanje. Kada
bi bilo tko u ovoj državi, od političara do bilo koga drugoga, državnim novcem
uhljebljivao svoje najbliže, bio bi to škandal, nepotizam, itd. No, kada
Šerbedžija u tom kazalištu daje svojoj ženi da režira, a djeci da glume, to nije
nikakav problem.
Idealne kulise
Štedi se i reže na sve strane u ovoj državi, ali ne na Radi i društvu koje
derneči u hotelu Neptun u kojem je kava 20 kuna - to je promocija kulture. Samo
čije i koje? Rade Šerbedžija može biti dobar glumac, ali je beskarakteran
čovjek. Kada je počela agresija na Hrvatsku, pobjegao je u Beograd (on bi rekao
da se tamo zatekao). Tijekom cijele agresije nije riječ osude izrekao prema
agresoru, ni kada je gorio Dubrovnik, ni kada je rušen Vukovar, ni kada su se
događala klanja na Ovčari. Ali je zato u okupirani Vukovar išao snimati filma sa
Žikom Pavlovićem, jer mu je takav razoren bio idealna kulisa!?
I danas na Brijunima Šerbedžiji je Hrvatska opet samo kulisa, ali ovaj put za
novo bratstvo i jedinstvo te njegove sekte koja se na trošak ove države tamo
godinama obžderava. Osim uhljebljivanja svoje obitelji, on je Brijune zapišao
kao svoj teritorij na kojem se obnavlja kulturna tvorba prema ključu
ravnomjernog sudjelovanja "svih naših naroda i narodnosti", pa je "Odiseja"
radio u koprodukciji s kazalištima, doslovce, od Vardara pa do Triglava.
Taj njegov Ulysses ponajmanje je kazalište, jer mu šira publika pristupa
zapravo i nema, samo odabrani, ono je utjelovljenje Šerbedžijinih političkih
stavova umotanih u kulturu, oni su potraga za izgubljenim vremenom, Itakom
zvanom Jugoslavija.
Politički projekt
Lepi Rade i njegovo kazalište je politički, a ne kulturni projekt. Simbolika
Titovih Brijuna tome daje posebni štih. Jer sve hrvatsko što se na Brijunima
događalo od devedesete naovamo dobilo je naziv "udruženi zločinački pothvat" na
suđenju Gotovini i suborcima u haškom teatru. Sada Rade sa svojim kazalištem
provodi deratizaciju nad brijunskim otočjem od tog hrvatskog kala. Hrvatska je u
taj privatni dernek njegove sekte ulupala do sada desetine milijuna kuna, što
"dezerteru" Radi nije nimalo neugodno s obzirom na odnos prema nedavnoj
tragediji ove države koju je gledao iz Beograda. Što će uopće Hrvatskoj Rade
Šerbedžija sa silnim novcem koji mu daje kao nagradu što joj je pljunuo u lice
kada je krvarila, a on pobjegao, pardon, zatekao se tamo, na strani krvnika? Je
li to neka promocija Hrvatske u svijetu? Ne, tko sjeverno od Šentilja uopće zna
za to. Je li to neki doprinos zbližavanju kultura? Ne, to je sektaška zabava.
Kojeg će onda vraga ta skupa Šerbedžijina igračka Hrvatskoj? Rade služi onoj
raširenoj vrsti patološke nostalgije i politike koja ljudima treba sugerirati da
je budućnost u prošlosti, a sve drugo je "udruženi zločinački pothvat". I
umjesto Jovankina, uvali vam osmijeh Angeline Jolie.